Austrijska ministrica za Evropu, Claudia Plakolm iz ÖVP-a (Austrijska narodna stranka), izazvala je velike reakcije u javnosti svojim izjavama vezanim za pitanja integracije i vjerskih normi. U kontekstu svojih nadležnosti koje obuhvataju integraciju, porodična pitanja i kulturu, Plakolm je iznijela svoje stavove koji izazivaju polemiku u Austriji, a koji se tiču zabrane nošenja hidžaba za djecu mlađu od 14 godina, privremenog zaustavljanja spajanja porodica, kao i imigracije i vjerskih sloboda.
Ministrica Plakolm smatra da bi zabrana nošenja hidžaba za djevojčice mlađe od 14 godina mogla biti provedena u skladu s austrijskim ustavom, naglašavajući da je ovo pitanje za nju izuzetno važno, osobito kao ministrici za pitanja mladih. Ona je istaknula da osmogodišnje djevojčice ne bi smjele biti skrivene pod maramom jer to smatra preprekom za njihov normalan razvoj. Prema njenim riječima, postoji mogućnost donošenja zakona koji bi mogao imati ustavni status, kao i model koji bi se primjenjivao postepeno i korak po korak, kako bi se u obzir uzeli pojedinačni slučajevi.
Pored toga, ministrica Plakolm bila je uvjerena da će se privremeno zaustavljanje spajanja porodica održati, jer smatra da je to nužno za očuvanje javne sigurnosti, kao i za učinkovito funkcioniranje austrijskog društva. Prema njenom mišljenju, sustav je već preopterećen, a daljnji dolazak porodica mogao bi dodatno smanjiti šanse za integraciju i stvoriti dodatne izazove, osobito u obrazovnim, zdravstvenim, radnim i stambenim sektorima.
Zanimljivo je da je ministrica u nekoliko navrata izjavila kako Austrija nije odgovorna za razdvajanje porodica, jer su očevi imigranata prethodno prošli kroz nekoliko sigurnih zemalja prije nego što su stigli u Austriju. Ove izjave odražavaju njezinu čvrstu poziciju kada je riječ o imigraciji i integraciji u društvo.
Osim toga, kao ministrica kulture, Plakolm se zalagala za očuvanje „samopouzdanog kršćanstva“ u Austriji. Ona smatra da Austrija mora s pouzdanjem čuvati ono što je oblikovalo njezinu kulturu i društvenu koheziju kroz desetljeća. Iako priznaje vjersku slobodu kao temeljno pravo, naglašava da tolerancija ne smije biti shvaćena kao bespogovorna prihvaćanja svega, posebno u kontekstu islamizacije društva. Prema njezinom mišljenju, izazovi zajedničkog života u Austriji su u velikoj mjeri povezani s pitanjima koja dolaze s imigracijom, osobito s islamom.
U vezi s EU politikom, Plakolm je iznijela svoj stav o zadržavanju prava veta za države članice na razini Vijeća EU, osobito kada se radi o pitanjima vanjske politike, sigurnosti, financija i prijema novih članica. Za nju, princip jednoglasnosti ne smije biti ugrožen, jer smatra da su to ključna pitanja koja oblikuju smjer Europske unije.
Jedno od ključnih pitanja na koje se Plakolm osvrnula je proširenje EU na države zapadnog Balkana. Iako se proces proširenja odugovlači već više od 20 godina, ona je izrazila optimizam zbog nedavnog zamaha koji je uočen u tom procesu. Smatra da je za uspješan prijem novih članica potrebna postepena integracija, koja će omogućiti bolje prilagođavanje novih država EU standardima i normama.
Međutim, na pitanje o tome zašto je podrška EU u Austriji slabija nego u mnogim drugim zemljama, Plakolm nije ponudila konkretan odgovor. Iako priznaje da članstvo u EU donosi brojne prednosti, ona smatra da još uvijek postoje „mostovi koje treba izgraditi“ kako bi se poboljšala percepcija među austrijskim građanima.
Plakolmove izjave i stavovi pokrenuli su različite reakcije u Austriji i Europi. Njene tvrdnje o islamu, hidžabu, imigraciji i kulturi izazvale su kontroverze među različitim društvenim grupama, ali i unutar same političke scene. Iako se ona zalaže za očuvanje austrijske kulture i kršćanskih vrijednosti, njen pristup u vezi s integracijom imigranata i vjerskim pitanjima izaziva podijeljena mišljenja. Jasno je da će ovo biti tema koja će se u Austriji i Europi razvijati u narednim godinama, jer pitanja identiteta, kulture i imigracije postaju sve važnija u političkom diskursu.
Hvala vam na čitanju!
