Vanredna sjednica Predsjedništva BiH: Prijedlog o Osnovnom ugovoru sa Islamskom zajednicom
U svjetlu aktuelnih događanja u Bosni i Hercegovini, član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, zatražio je održavanje vanredne sjednice sa jedinstvenom tačkom dnevnog reda: razmatranje Prijedloga odluke o prihvatanju Osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ovo pitanje se, nažalost, vuče već više od decenije, a iz Bećirovićevog kabineta ističu da postoji potreba za hitnim rješavanjem ovog važnog pitanja koje se tiče prava vjerskih zajednica. Bosna i Hercegovina, kao zemlja sa složenom etničkom i vjerskom strukturom, suočava se s izazovima kada je u pitanju međuvjerski dijalog i ravnopravnost svih vjerskih zajednica.
U obrazloženju svog prijedloga, Bećirović se oslanja na činjenice da je još 2010. godine Predsjedništvo BiH zaprimilo pismo od Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u kojem se izražava namjera za zaključenje Osnovnog ugovora. Ovo pismo je od tada stajalo bez odgovora, dok su istovremeno slični ugovori zaključivani sa drugim vjerskim zajednicama, kao što su ugovori sa Svetom Stolicom 2007. i Srpskom pravoslavnom crkvom 2008. godine. Ova situacija stvara osjećaj nepravde i diskriminacije kod članova Islamske zajednice, koji se pitaju zašto njihova zajednica nije tretirana na isti način kao druge vjerske institucije u zemlji.
Prema riječima Bećirovića, zaključak Vijeća ministara BiH iz 2011. godine podržao je proces zaključivanja ovog ugovora, te je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH zaduženo da pripremi osnove za vođenje pregovora. Ova situacija ukazuje na to da postoji institucionalna podrška za ovaj proces, no do sada nije došlo do konačnog dogovora. U međuvremenu, 2015. godine, Vijeće ministara je utvrdilo prijedlog ugovora, ali je potpisivanje i dalje odlagano. Čini se da postoje političke prepreke koje otežavaju finalizaciju ovog važnog dokumenta, a koje se često odnose na unutrašnje političke tenzije i nesuglasice među strankama koje čine vlast.
Bećirović smatra da je neophodno riješiti ovu situaciju jer nepotpisivanje ugovora sa Islamskom zajednicom može se shvatiti kao oblik diskriminacije. U isto vrijeme, u njegovom saopštenju se navodi da je Bosna i Hercegovina obavezana da osigura međunarodno priznate ljudske prava, uključujući pravo na slobodu vjere. Ova prava su garantovana Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava, koja ima prioritet nad svim ostalim zakonima u zemlji. Ovo pitanje postaje posebno važno u kontekstu evropskih integracija, gdje je zaštita ljudskih prava ključni element uslova koje BiH mora ispuniti kako bi napredovala ka članstvu u Evropskoj uniji.
U proteklim sazivima Predsjedništva BiH, pitanje osnivanja ovog ugovora dva puta se našlo na dnevnom redu. Nažalost, jednom je odbijeno, a drugi put uklonjeno s dnevnog reda, što dodatno komplikuje situaciju. Bećirović je naglasio da je formirana Radna grupa koja će se baviti tim pitanjem i da je pokrenuo konkretne aktivnosti kako bi se iznašlo rješenje koje bi zadovoljilo sve strane. Ova Radna grupa treba da analizira prethodne pokušaje i osigura da se glas Islamske zajednice čuje i da se ispoštuju njihova prava u procesu donošenja odluka.
Na kraju, iz Bećirovićevog kabineta poručuju da za potpisivanje ovog ugovora ne postoje zakonske niti ustavne prepreke. Predsjedništvo BiH ima odgovornost da donese odluke koje će unaprijediti međuvjerski dijalog i osigurati ravnopravnost svih vjerskih zajednica. Stoga je Bećirović predložio da se na vanrednoj sjednici razmotri ovo pitanje i donese Odluka koja bi omogućila potpisivanje Osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice. Ovaj korak može poslužiti kao važan signal o opredijeljenosti države prema zaštiti ljudskih prava i sloboda, a također bi mogao doprinijeti stabilizaciji međuvjerskih odnosa u zemlji, koji su od ključnog značaja za miran suživot i društveni napredak.
Osim toga, potpisivanje Osnovnog ugovora bi značilo i formalizaciju odnosa između države i vjerskih zajednica, što bi moglo otvoriti vrata za buduće projekte i inicijative koje bi koristile cijelom društvu. U tom smislu, svi akteri moraju shvatiti važnost ovog procesa i raditi zajedno kako bi se osiguralo da se prava svih vjernika poštuju i da se osigura sloboda vjeroispovijesti kao temeljno ljudsko pravo. Bosna i Hercegovina, kao multietnička i multivjerska država, treba raditi na jačanju međusobnog povjerenja i dijaloga kako bi se izgradila budućnost koja će biti bolja za sve njene građane.
