Nova Životna Prilika na Kruščićkoj Planini
Kemal Silajđija, čovjek koji je dvadeset godina bio na prvoj liniji jurnjave u gradskoj administraciji, sada uživa u miru i tišini Kruščićke planine. Njegova odluka da napusti život u gradu, gdje je svakodnevno bio izložen stresu i ubrzanom tempu, nije bila nimalo jednostavna. Nakon više od decenije provedenog na carini, gdje je bio suočen s raznim izazovima i pritiscima, Kemal je odlučio da sve to ostavi iza sebe i započne novi život na 1.260 metara nadmorske visine. U prirodi, okružen šumom i čistim planinskim zrakom, pronašao je svoj mir i način da se oslobodi stresa i tjeskobe koje su ga prethodno pratili. “Stres i tuga ovdje jednostavno nestaju”, kaže Kemal dok obilazi svoje imanje, ponosan na promjenu koju je odabrao.
Kemal posjeduje 20 duluma zemlje, što mu omogućava da se bavi poljoprivredom i sakupljanjem šumskih plodova. Ova lokacija mu pruža priliku da se vrati prirodi i uživa u njenim blagodatima. Svaka sezona donosi svoje posebne darove; na primjer, jesen je rezervisana za berbu gljiva, posebno vrganja, čija se cijena na tržištu kreće između 20 i 80 KM po kilogramu, ovisno o kvaliteti i potražnji. Proljeće i ljeto su periodi kada se sakupljaju šumski plodovi koji se koriste za pravljenje raznih sirupa i čajeva, a svaka berba donosi nova iskustva i zadovoljstvo. “Svaka sezona donosi svoje darove, a ja sam tu da ih iskoristim”, naglašava on, objašnjavajući kako uživa u svakom aspektu svog novog načina života.
Kemal je također postavio drveno korito s izvorskom vodom u dvorištu, namijenjeno planinarima i beračima. Ovaj mali gest dobrodošlice predstavlja njegovu želju da podijeli ljepotu prirode s drugima, pružajući im osvježenje tokom dugih šumskih šetnji. Pored toga, postavio je neobičan putokaz sa natpisom “Bog te u šumu okreno”, koji poziva prolaznike da se upuste u avanturu prirode i istraže njene skrivene ljepote. “Ovo je moj mali doprinos prirodi i onima koji je vole”, ističe Kemal sa osmijehom, pokazujući svoju predanost očuvanju prirodnog okruženja i poticanju drugih da se povežu s njim.
Kada se uspostavi nova kulinarska tradicija, tiganj je često na vatri, a glavni sastojak su svježi vrganji. “To je pravi delikates, kojeg se ne bih postidio ni pred velikim kuharima”, kroz smijeh dodaje, ponosan na svoje kulinarske vještine koje su se razvijale tokom godina. Osim gljiva, Kemal uzgaja i kokoši koje mu svakodnevno daju između deset i petnaest jaja, što je više nego dovoljno da zadovolji njegove prehrambene potrebe. Ovaj samoodrživi stil života, koji je odabrao, ne samo da mu omogućava da se prehrani na zdrav način, već ga i povezuje s prirodom koja ga okružuje.
Tokom sezone berbe, šuma je puna ljudi, dok van sezone Kemal radi nadničarske poslove u šumarstvu za privatne izvoznike drveta. Njegova polica puna je teglica sa prirodnim proizvodima, uključujući sirup od šišarke jele, “med” od maslačka (sirup od cvjetova), pekmez od požegače i sirup od bazge. Ovi proizvodi postali su popularni među ljubiteljima zdrave hrane, a Kemal se često ponosi time što može ponuditi prirodne delikatese koje su rezultat njegovog truda. Njegov pristup ishrani i životu u skladu s prirodom inspirira mnoge da razmišljaju o sličnim promjenama u vlastitim životima.
Kada dođe zima, Kemal se vraća svom rodnom kraju kod Novog Travnika, gdje provodi vrijeme u svojoj maloj radionici. Tamo izrađuje poljoprivredne alatke poput vila, grablji i drugih drvenih potrepština koje mu pomažu u njegovim aktivnostima tokom godine. Ovaj period omogućava mu da spoji svoje dvije strasti: ljubav prema planini i stolariji. “Zima donosi mir, a to je savršen trenutak da se posvetim svom radu”, objašnjava on, dodajući kako se taj mir često pretvara u inspiraciju za nove projekte i ideje. Naravno, život na planini nosi i svoje izazove, uključujući brigu o divljači, vremenskim neprilikama i godinama kada šuma “oskudijeva” u plodovima, što zahtijeva prilagodbu i snalažljivost.
Kemal se ne boji izazova. “Sve što ti treba, šuma ti može reći — samo treba znati slušati”, poručuje on, naglašavajući važnost povezanosti s prirodom. Njegova priča o prelasku iz gradskog života u idiličnu planinsku egzistenciju predstavlja inspiraciju mnogima koji teže jednostavnijem i zdravijem načinu života. Prema njegovim riječima, život na planini je pun iznenađenja, ali i nagrada koje dolaze s trudom i predanošću prema prirodi. Kemal Silajđija nije samo promijenio svoj način života; on je postao simbol nade za sve one koji sanjaju o životu bliže prirodi, slobodi i jednostavnosti, pokazujući da je put do sreće često onaj koji vodi kroz šumu.
