Od Saveznika do Neprijatelja: Nova Geopolitika između SAD-a i Evrope
U posljednjim godinama, odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Evrope doživjeli su značajne promjene koje su dovele do uzbune u političkim krugovima. Bivši komesar Evropske unije, Hoakin Almunia, nedavno je u intervjuu za španske medije iznio zabrinjavajuće tvrdnje o ovom preokretu, opisavši SAD kao nekadašnjeg proevropskog saveznika koji je postao neprijatelj EU. Njegove izjave naglašavaju kako je ovo pitanje važno ne samo za Evropu, već i za američku javnost, koja bi trebala biti svjesna promjena u vanjskoj politici svoje države.
Ove tvrdnje dolaze u vrijeme kada su odnosi između SAD-a i EU posebno napeti. Almunia je istaknuo da je preokret u američkoj politici posebno izražen pod vođstvom Donalda Trumpa, koji je svojevremeno bio poznat po svojim provokativnim izjavama i odlukama koje su direktno uticale na međunarodni poredak. “SAD su od proevropske zemlje postale anti-EU,” rekao je, naglašavajući da bi takav razvoj događaja trebao biti zabrinjavajući za sve one koji se zalažu za liberalne demokratije širom svijeta. Ovaj preokret ne dolazi od naroda, već od trenutnog vođstva, što dodatno produbljuje podjele unutar transatlantskih odnosa.
Trumpov Pristup i Geopolitika
Za Trumpa, Evropska unija predstavlja izazov koji treba savladati, dok su odnosi sa Vladimirom Putinom i Rusijom često opisivani kao prijateljski. Ovaj kontrast u percepciji potencijalnih saveznika i protivnika postavlja nova pitanja o budućnosti međunarodnih odnosa. U istom intervjuu, Almunia je primijetio da je trenutna američka sigurnosna strategija otvoreno podržava krajnje desničarske populističke stranke, koje se nazivaju ‘patriotskim strankama’. Ova podrška može imati dugoročne posledice na unutrašnje politike u evropskim zemljama, kao i na same temelje demokratije.
Primjeri ovih promjena su evidentni u Trumpovim odlukama poput povlačenja iz Pariškog klimatskog sporazuma i promjene pristupa prema NATO-u, gdje je više puta naglašavao potrebu da evropski saveznici povećaju svoje vojne troškove. Ove odluke su izazvale zabrinutost i neodobravanje među evropskim liderima, koji su smatrali da ovakvi potezi podrivaju zajedničke sigurnosne aranžmane koji su postavljeni nakon Drugog svjetskog rata.
Evropski Odgovor na Promjene
U svjetlu ovih promjena, portugalski premijer António Costa je izrazio zabrinutost zbog nove Nacionalne sigurnosne strategije Washingtona, koja sugerira da se Evropa suočava sa ‘civilizacijskim brisanjem’ uslijed migracija i prekomjerne regulacije. Costa je naglasio da saveznici ne bi trebali miješati se u unutrašnje izbore jedni drugih, što dodatno ukazuje na potrebu za transparentnošću i poštovanjem suvereniteta država. Međutim, Almunia je ukazao na to da je šutnja drugih evropskih lidera, uključujući predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen, zabrinjavajuća i može ukazivati na pasivnost u suočavanju s ovim izazovima.
Ova situacija je dovela do toga da se neki evropski lideri počnu oslanjati na vlastite strategije i vlastite političke narative koji se razlikuju od onih iz Washingtona. Na primjer, njemačka kancelarka Olaf Scholz je naglasila potrebu za jačanjem evropske autonomije u pitanjima odbrane i sigurnosti, pozivajući na jaču saradnju unutar EU-a. Ovakvi koraci mogu signalizirati ne samo promjenu u evropskom vođenju, već i potrebu za redefiniranjem odnosa sa SAD-om.
Humanitarna Kriza u Gazi
Osim političkih tenzija, Almunia je također kritikovao način na koji Evropska unija odgovara na humanitarne krize, posebno sukobe poput onog u Gazi. On je istakao da nedostatak koherentnosti i hitnosti u reakcijama EU na kršenja ljudskih prava može imati ozbiljne posljedice po globalnu sigurnost i stabilnost. “Moramo odlučno reagovati kada svjedočimo kršenju temeljnih ljudskih prava,” rekao je, pozivajući evropske lidere da preuzmu aktivniju ulogu i ne okreću glavu od problema koji se dešavaju u svijetu.
U kontekstu trenutnog sukoba u Gazi, Almunia je naglasio da je međunarodna zajednica dužna pružiti pomoć i podršku ljudima koji pate. Ovaj pristup, koji uključuje ne samo humanitarnu pomoć već i političku podršku za mirna rješenja, može biti ključan za stabilizaciju regije. Također je važno da se EU pozabavi pitanjem ljudskih prava, jer je to ključno za očuvanje vlastitog kredibiliteta na svjetskoj sceni.
U zaključku, odnosi između SAD-a i Evrope prolaze kroz turbulentan period, s brojnim izazovima koji zahtijevaju pažnju i akciju. Evropski lideri moraju prepoznati te promjene i odgovoriti na njih odlučno, kako bi očuvali temelje demokratije i ljudskih prava. Ove izjave Almunije i drugih evropskih lidera ukazuju na nužnost dijaloga i saradnje, kao i na potrebu za očuvanjem zajedničkih vrijednosti koje su do sada oblikovale transatlantske odnose. U ovom novom geopolitičkom okruženju, od suštinske je važnosti da se razviju strategije koje će omogućiti održavanje stabilnosti i prosperiteta, kako u Evropi, tako i u Sjedinjenim Američkim Državama.
