U posljednjim danima, politička scena Bosne i Hercegovine ponovo je uzdrmana povratkom jedne od najkontroverznijih ličnosti na domaćoj političkoj sceni – Milorada Dodika, aktuelnog predsjednika Republike Srpske i ujedno osobe koja je pod istragom domaćeg pravosuđa. Nakon kratkog boravka u Srbiji, Dodik se vratio na teritoriju BiH, što je izazvalo različite reakcije u javnosti, kako zbog njegovog statusa, tako i zbog načina na koji je najavio svoj povratak.
Na društvenoj mreži X, bivšem Twitteru, Dodik je ostavio poruku koja je istovremeno bila neformalna i politički nabijena: “Stigao sam kući u selo svoje. Vidimo se popodne u gradu.” Ova poruka jasno implicira ne samo njegov fizički povratak već i simbolično naglašava njegovu prisutnost na političkoj i društvenoj sceni Republike Srpske, bez obzira na pravne okolnosti koje ga prate.
Boravak u Srbiji nije bio bez političkog značaja. Dodik se pojavio na okupljanju koje je organizirano u znak podrške Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije, i njegovoj političkoj platformi. Ovakvo pojavljivanje pokazuje da Dodik ostaje u bliskim odnosima s vlastima u Beogradu, što se u javnosti često tumači kao pokušaj regionalnog pozicioniranja i stvaranja političke simbioze između Beograda i Banje Luke.
Njegov povratak u BiH nije bio nepredvidiv. Već ranije se moglo pretpostaviti da će se vratiti s obzirom na planirane susrete sa privrednicima iz Austrije, koji su najavljeni kao važni za ekonomske tokove u entitetu kojim rukovodi. Osim austrijskih gostiju, u najavama je bilo istaknuto i da će se sastati s delegacijom iz Srbije, čime se ukazuje na njegovu stalnu težnju ka međunarodnom političkom i ekonomskom povezivanju, s posebnim naglaskom na bilateralne odnose sa Srbijom.
Ono što dodatno zaokuplja pažnju jeste činjenica da je odmah po dolasku najavljeno njegovo obraćanje javnosti, zakazano za 16 sati istog dana. Prema saopćenju koje je stiglo iz Biroa za odnose s javnošću predsjednika RS, jasno je da je ovaj povratak pažljivo isplaniran, ne samo u logističkom nego i u medijskom smislu.
U svjetlu svega navedenog, važno je istaći nekoliko ključnih tačaka koje prate ovaj događaj:
-
Dodikov boravak u Srbiji bio je politički obojen, jer je prisustvovao skupu podrške Aleksandru Vučiću;
-
Njegov status bjegunca pred bh. pravosuđem ostaje i dalje pravno aktuelan, ali to ne sprječava njegovo aktivno djelovanje unutar BiH;
-
Najavljeni susreti sa privrednicima iz Austrije i predstavnicima Srbije ukazuju na pokušaje održavanja ili unapređenja vanjske saradnje Republike Srpske;
-
Obraćanje javnosti, zakazano neposredno po povratku, ima za cilj reafirmaciju njegovog političkog autoriteta i prisustva.
Iako se formalno ništa spektakularno nije dogodilo, Dodikov povratak iz Srbije, njegova poruka na društvenim mrežama, te planirani sastanci i javni nastupi, predstavljaju dobro uigranu političku koreografiju čiji je cilj zadržavanje fokusa javnosti na njegovoj političkoj figuri, uprkos svim pravosudnim izazovima koji ga prate.
Zaključno, ovaj čin nije samo obično putovanje jednog političara, već jasna poruka svim političkim i pravosudnim akterima u Bosni i Hercegovini: Dodik ne planira odstupiti sa političke scene, bez obzira na optužnice, kritike ili međunarodni pritisak. Njegovo ponašanje, poruke i aktivnosti pokazuju visok nivo samouvjerenosti i strateškog promišljanja, kojim pokušava ostati glavni akter ne samo u entitetu kojim upravlja, već i u širem bosanskohercegovačkom političkom prostoru.
Dodikov povratak u Bosnu i Hercegovinu, iako možda na prvi pogled izgleda kao rutinska politička aktivnost, u suštini otvara brojna pitanja o načinu funkcionisanja pravne države, političke odgovornosti i odnosa moći unutar same BiH. Njegova sposobnost da neometano prelazi granicu i učestvuje u političkom životu, uprkos pravosudnim postupcima koji se protiv njega vode, jasno ukazuje na duboke sistemske slabosti u provođenju zakona i odsustvu političke volje da se uhvati u koštac s izazovima koji se tiču pravne jednakosti svih građana. Također, njegovo savezništvo sa Vučićevim režimom u Srbiji te konstantno naglašavanje veza s Beogradom dodatno komplikuje ionako složene međuentitetske i međunarodne odnose. Dok se bh. pravosuđe i institucije trude održati minimum pravnog reda, Dodik svojim ponašanjem šalje poruku da politika stoji iznad zakona, što može imati dugoročne posljedice po demokratske procese i stabilnost zemlje. Njegov povratak, u konačnici, nije samo pitanje fizičke lokacije, već simboličan čin kojim on pokušava potvrditi svoju dominaciju, odbaciti autoritet državnih institucija i zadržati kontrolu nad političkom scenom Republike Srpske – bez obzira na zakonske prepreke, javne osude ili međunarodni pritisak.
