U aktuelnoj političko-finansijskoj dinamici Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara BiH povuklo je važne korake s ciljem rješavanja nekoliko hitnih pitanja od državnog značaja. Prva potez koji je izazvao pažnju javnosti jeste naloženje Ministarstvu financija i trezora BiH da u izuzetno kratkom roku – do narednog dana – dostavi ažuriranu verziju Nacrta zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza za tekuću godinu. Ovaj nacrt treba biti prilagođen tako da uključi sredstva za izvršenje arbitražne presude u predmetu “Vijadckt”, ali bez povećanja finansijskog okvira koji se odnosi na zajedničke institucije.
U toj korekciji budžeta naglašeno je da neće biti dirane sljedeće stavke:
-
Plaće i naknade zaposlenih,
-
Materijalni troškovi,
-
Neto izdaci za finansijsku imovinu.
Time se pokušava održati finansijska stabilnost unutar već uspostavljenog budžetskog okvira, a da se istovremeno ispoštuju međunarodne pravne obaveze koje stoje pred državom.
Drugi važan potez odnosi se na Ministarstvo komunikacija i transporta BiH, kojem je povjeren zadatak da do naredne sjednice Vijeća ministara – zakazane već za sutra – pripremi prijedlog odluke koja će omogućiti privremeno finansiranje troškova Agencije za pružanje usluga u zrakoplovstvu BiH. Ova odluka je nužna kako bi se osigurao neometan rad ove ključne institucije, koja ima značajnu ulogu u kontroli i bezbjednosti zračnog prostora Bosne i Hercegovine.
Iz Vijeća ministara dodatno je pojašnjeno da je cilj donošenja ovih zaključaka hitno izvršenje arbitražne presude, čime bi država ispunila pravne obaveze koje su joj nametnute. Ovaj korak otvorio bi mogućnost da BiH pokrene regresnu tužbu s ciljem naplate štete – konkretno od Republike Srpske, ukoliko se pokaže da entitet snosi odgovornost za nastalu štetu.
Značaj ove odluke ogleda se u činjenici da se izvršenje presude ne ostavlja kao opcija, već kao nužan korak koji otvara vrata za pravno-finansijsku reakciju države. Time se šalje poruka da se odluke međunarodnih arbitraža neće zanemarivati, već da će pravni mehanizmi biti u potpunosti iskorišteni kako bi država zaštitila svoj interes.
U isto vrijeme, činjenica da će se sredstva za izvršenje presude obezbijediti bez narušavanja budžetskog balansa govori o težnji da se izbjegne dodatno finansijsko opterećenje državnog aparata. Neophodno je naglasiti da ovaj pristup istovremeno odražava i političku osjetljivost trenutka, s obzirom na konstantne tenzije među entitetskim strukturama i pokušaje da se institucionalne odluke tumače kao napad na autonomiju određenih dijelova zemlje.
Što se tiče Agencije za pružanje usluga u zrakoplovstvu, jasno je da njen rad mora ostati kontinuiran i stabilan, budući da se radi o instituciji od strateške važnosti za saobraćajnu infrastrukturu i međunarodnu saradnju. Vremenski ograničeno finansiranje koje se sada predlaže ima za cilj da premosti trenutne izazove dok se ne pronađe dugoročno rješenje koje će osigurati finansijsku i operativnu sigurnost ove institucije.
Na ovaj način, Vijeće ministara pokušava balansirati između potreba državne funkcionalnosti, međunarodnih obaveza i domaćih političkih realnosti. Ovakvi potezi, ako se realizuju u zadanim rokovima, mogu poslužiti kao primjer da se čak i u složenim političkim okolnostima može djelovati efikasno i odgovorno.
U konačnici, ostaje da se vidi hoće li predložene mjere biti realizirane u predviđenim rokovima i kako će se na njih odazvati ostali politički akteri u zemlji. Ono što je sigurno jeste da su ovi koraci svojevrsni test – ne samo za državne institucije, već i za političku volju da se djeluje u interesu građana i međunarodne reputacije Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu, naredni dani bi mogli biti ključni za procjenu stvarne sposobnosti državnih institucija da odgovore na hitne izazove bez ulaska u nove političke blokade. Ukoliko se odluke Vijeća ministara uspješno sprovedu, to bi moglo predstavljati pozitivan signal i za međunarodne partnere, ali i za građane BiH koji već dugo priželjkuju efikasniju i odgovorniju vlast. Dosljedno provođenje najavljenih mjera moglo bi poslužiti kao temelj za izgradnju povjerenja u institucionalni sistem koji, uprkos brojnim preprekama, još uvijek ima potencijal za funkcionalnost i pravnu dosljednost.
