Trideset godina nakon genocida u Srebrenici: Negiranje, relativizacija i politička šutnja iz Beograda
Na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici – zločina koji je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pravosnažno okvalifikovao kao genocid, politički vrh Srbije ponovo je privukao pažnju izjavama koje izazivaju bol i ogorčenje, kako u Bosni i Hercegovini, tako i širom međunarodne zajednice.
📺 Brnabić: Relativizacija umjesto priznanja
Gostujući na provladinoj televiziji Informer, predsjednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić ponovo je dovela u pitanje međunarodno priznatu istinu o Srebrenici. U izlaganju koje je naišlo na oštre reakcije, izjavila je:
– “Genocid je ono što se desilo Srbima u NDH tokom Drugog svjetskog rata.”
Ovom izjavom nastavila je već ustaljenu retoriku zvaničnog Beograda, koja sistematski preusmjerava pažnju s vlastitih zločina na historijske tragedije srpskog naroda, izbjegavajući istinsko suočavanje s odgovornošću za zločine počinjene u ime ideje “Velike Srbije”.
U istoj emisiji, Brnabić je izjavila da je Hrvatska „najetničkije čistija zemlja Evrope“, iako su zvanični statistički podaci u više navrata pokazali netačnost takvih tvrdnji.
🧾 Vučić: Saučešće bez priznanja
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, povodom godišnjice, oglasio se samo putem društvene mreže X, i to na engleskom jeziku. Mnogi analitičari ocjenjuju da se time pokušava balansirati između očekivanja međunarodne zajednice i izbjegavanja reakcija domaće javnosti, gdje još uvijek dominiraju narativi poricanja i relativizacije.
– “Danas se navršava trideset godina od strašnog zločina u Srebrenici. Prošlost ne možemo promijeniti, ali moramo graditi drugačiju budućnost. U ime građana Srbije izražavam saučešće porodicama bošnjačkih žrtava.”
Iako izjava formalno izražava žaljenje, ključna riječ “genocid” ni ovaj put nije izgovorena, čime Vučić nastavlja praksu djelimičnog priznanja bez pravnog i moralnog suočavanja.
🕯 Zločin koji ne blijedi
U julu 1995. godine, pod komandom Ratka Mladića, jedinice Vojske Republike Srpske su u tzv. zaštićenoj zoni UN-a u Srebrenici počele sistematsko ubijanje više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Njihova tijela su zakopavana u masovne grobnice, a mnoge porodice još uvijek tragaju za kostima svojih najmilijih.
Genocid u Srebrenici potvrđen je u više presuda ICTY-a i Međunarodnog suda pravde (ICJ), uključujući presude protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
❗ Zaborav kao politika
Izostanak priznanja i izražavanje političke volje da se prekine s negiranjem genocida produbljuje rane i dodatno destabilizira odnose u regionu. Umjesto da predvodi pomirenje, političko rukovodstvo Srbije šalje poruke koje podstiču revizionizam i vrijeđaju dostojanstvo žrtava prenosi senzorbih.ba
🔚 Trideset godina poslije, pitanje ostaje otvoreno: Koliko još generacija mora proći da bi politički lideri priznali istinu, suočili se s prošlošću i otvorili vrata trajnom miru i povjerenju?
