Napetosti unutar političke scene Republike Srpske dodatno su rasplamsane nakon što je narodni poslanik Nebojša Vukanović izbačen sa sjednice Kolegijuma Narodne skupštine RS, zbog pitanja koje je postavio o napadu na svoj automobil. Njegov kolega, potpredsjednik PDP-a Igor Crnadak, reagovao je javno, ukazavši na zabrinjavajući smjer kojim se kreće ponašanje vladajućih struktura prema političkim neistomišljenicima.
Prema Crnatkovim riječima, izbacivanje Vukanovića s Kolegijuma zbog insistiranja na otkrivanju počinilaca i nalogodavaca napada na njegovu kuću i vozilo predstavlja ne samo zloupotrebu sile, već i jasnu poruku o režimskoj netoleranciji prema slobodnom izražavanju i opozicionom djelovanju. Pritom je Crnadak postavio logično pitanje – ako se ovako brutalno obračunavaju s poslanicima, šta onda mogu očekivati obični građani koji nemaju zaštitu javnosti?
Podsjećajući na konkretne događaje, Crnadak je naglasio da je od napada na Vukanovićevo vozilo prošlo više od 50 dana, a da ni MUP Republike Srpske ni Tužilaštvo u Trebinju nisu preduzeli nikakve konkretne korake da bi se počinioci identifikovali. Ono što dodatno izaziva sumnju jeste činjenica da je baš te noći kada se desio napad – isključen video nadzor u Trebinju. Taj detalj baca dodatnu sjenku sumnje na slučaj i otvara brojna pitanja o eventualnom saučesništvu ili prikrivanju dokaza.
Crnadak je upozorio da se ovakva situacija ne smije ignorisati. “Ako ovo pustimo, sljedeće su likvidacije”, izjavio je, ukazujući na moguću eskalaciju nasilja nad političkim neistomišljenicima ako se ne povuče crvena linija.
U nastavku svoje izjave, Crnadak je najavio i konkretne korake koje će opozicija preduzeti:
-
Odlazak u Trebinje u ponedjeljak kako bi se direktno suočili s lokalnim institucijama i javno izvršili pritisak,
-
Ponovno stavljanje ove teme na dnevni red Kolegijuma NSRS sljedećeg četvrtka,
-
Poziv predsjedniku Skupštine Nenadu Stevandiću da se ponaša dostojanstveno i poštuje demokratske norme.
U svom obraćanju Crnadak koristi snažan, direktan i emotivan ton, naglašavajući da je Republika Srpska nastala na žrtvi mnogih ljudi koji su se borili za slobodu, a ne da bi, kako kaže, današnji politički lideri “s jedne strane pljačkali, a s druge strane provodili tiraniju”. Time jasno poručuje da je vlast postala otuđena od naroda, i da se koristi mehanizmima sile i represije kako bi ućutkala političke protivnike.
U kontekstu Vukanovića, Crnadak ističe da on ipak uživa određenu vidljivost i podršku javnosti, ali postavlja pitanje: šta je sa običnim čovjekom koji se usudi suprotstaviti režimu? Time direktno poziva građane da ne budu pasivni posmatrači, već da se zamisle nad sopstvenom sigurnošću u sistemu koji očigledno ne štiti sve podjednako.
Važan aspekt Crnatkove poruke jeste i njen apelativni karakter. Nije riječ samo o političkom saopštenju – ovo je poziv na buđenje i borbu za osnovne demokratske vrijednosti. On jasno kaže da opozicija neće odustati i da se neće pomiriti s nametanjem sile i straha. “Neće biti tako. Borićemo se do kraja.”
U konačnici, ova reakcija Crnatka otvara nekoliko ključnih pitanja:
-
Da li institucije Republike Srpske djeluju samostalno ili pod političkim pritiskom?
-
Kako je moguće da sistem zataška ozbiljan napad na poslanika i to bez bilo kakve posljedice?
-
U kojem pravcu ide demokratski ambijent u ovom entitetu?
Zaključno, Crnadkova reakcija je mnogo više od puke solidarnosti s kolegom. Ona je odraz duboko ukorijenjenog straha da se politička borba u Republici Srpskoj sve više pretvara u borbu za goli opstanak. Ako se napadi na poslanike ne istraže, ako se represija nad neistomišljenicima nastavi, šta onda preostaje običnom čovjeku? Upravo zato, ovaj slučaj mora biti prekretnica – jer demokratija ne može postojati tamo gdje se kritički glasovi gase vatrom i tišinom institucija.
U svjetlu svega izrečenog, jasno je da se u Republici Srpskoj odvija opasna dinamika u kojoj politička moć sve češće prelazi granice zakonitosti i demokratskih normi. Ukoliko institucije ne preuzmu odgovornost i ne istraže napade na javne ličnosti, šalje se poruka da je nasilje legitimno sredstvo obračuna s neistomišljenicima. Građani moraju prepoznati ozbiljnost trenutka i postaviti pitanje – u kakvom društvu žele živjeti? Odsustvo reakcije danas, može značiti odsustvo sigurnosti za svakog pojedinca sutra. Zato je borba za istinu i pravdu, ma koliko teška bila, jedini put ka očuvanju slobode i dostojanstva svih građana.
