Tragični događaji često pogode mala mjesta snažnije nego velike gradove, jer je u manjim sredinama svaki stanovnik dio šire porodice, zajednice koja dijeli i radosti i tuge. Upravo takva jedna tragedija desila se u selu Kruščica nadomak Jajca, gdje je jedan jedanaestogodišnji dječak izgubio život u nesretnim okolnostima dok je pomagao svom ocu u svakodnevnim seoskim poslovima.
Nesreća se dogodila tokom obrade zemljišta, jednog od uobičajenih poslova koji je dio svakodnevice u ruralnim područjima Bosne i Hercegovine. Iako su djeca često uključena u lagane zadatke na polju, ovaj slučaj ukazuje na to koliko čak i najobičnija rutina može imati koban ishod kada su u pitanju poljoprivredne mašine i druge mehaničke naprave koje se koriste u obradi zemlje.
Prema prvim informacijama s terena, dječak je tog dana, kao i mnogo puta ranije, pomagao svom ocu. Međutim, u jednom trenutku se desila tragedija koja je zauvijek promijenila živote njegove porodice, ali i cijelog sela. Niko nije mogao ni slutiti da će se dan pun rada završiti tragedijom koju niko ne može do kraja razumjeti. Još uvijek nisu poznati svi detalji, ali prema nezvaničnim podacima koje prenose lokalni mediji, dječak je završio ispod radne mašine koja je bila u pokretu, te je usljed zadobijenih povreda preminuo na licu mjesta.
Na mjesto nesreće vrlo brzo su stigli pripadnici Policijske uprave Jajce, koji su obavili uviđaj i započeli službenu istragu kako bi se ustanovile tačne okolnosti pod kojima je došlo do ove tragedije. Tijelo dječaka je prebačeno na obdukciju, čiji će nalazi, kako se očekuje, pružiti dodatne informacije o uzroku smrti i eventualnoj odgovornosti.
Reakcije mještana bile su burne i emotivne. Jedan od stanovnika Kruščice, koji je očigledno bio duboko potresen događajem, izjavio je: „Ne znamo šta se tačno dogodilo… Bio je s ocem, pomagao kao i obično. Sve se desilo u sekundi. Naš život se promijenio zauvijek u ovom selu.“ Njegove riječi oslikavaju duboku tugu i šok koji su zavladali u zajednici.
Ovaj događaj pokreće niz važnih pitanja o sigurnosti djece na seoskim imanjima i o pravilnom korištenju i nadzoru nad poljoprivrednom mehanizacijom. Iako je u mnogim ruralnim dijelovima BiH sasvim normalno da djeca pomažu roditeljima, često se zaboravlja da takvo okruženje sa sobom nosi ozbiljne rizike.
Ovdje je važno istaći nekoliko ključnih tačaka koje se iz ove tragedije nameću kao opomena:
-
Neadekvatan nadzor djece prilikom rada uz opasne mašine.
-
Nedovoljna edukacija roditelja o sigurnosnim mjerama prilikom angažovanja maloljetnika u poljskim poslovima.
-
Nepostojanje jasnih regulativa i mehanizama kontrole u vezi sa dječijim radom u porodičnom poljoprivrednom kontekstu.
-
Manjak dostupnih resursa za osiguranje bezbjednog rada na imanjima (npr. zaštitne barijere, senzori za detekciju pokreta, obuka roditelja).
Ono što ovaj slučaj dodatno čini bolnim jeste činjenica da nije riječ o izoliranom incidentu. U brojnim ruralnim krajevima zemlje ovakvi događaji se, nažalost, povremeno ponavljaju, ali rijetko dobijaju pažnju javnosti kakvu zaslužuju. Zajednica se ujedini u boli, porodica ostane bez člana, ali sistem ostaje isti – nepromijenjen, bez konkretnih mjera koje bi spriječile slične nesreće u budućnosti.
U ovom trenutku, porodici preostaje samo tugovanje, dok se čeka zvanični nalaz obdukcije i zaključci istrage. Za mnoge je ovaj tragični gubitak dječaka simbol opasne svakodnevice s kojom se suočavaju ljudi koji žive od zemlje, ali i podsjetnik da sigurnost ne smije biti zanemarena ni u najsvakodnevnijim okolnostima.
Na kraju, ostaje nada da će ova tragedija barem poslužiti kao pokretač ozbiljnije društvene rasprave i institucionalne reakcije. Ako se iz ovakvih događaja ne izvuku pouke, onda se gubitak nevinih života nastavlja nizati kao posljedica sistemske neosjetljivosti. Jedan dječiji život izgubljen zbog nedostatka opreza mora biti dovoljan razlog za buđenje svijesti i konkretne promjene – u zakonima, praksama i mentalitetima.
Poštovani pratitelji, hvala vam na čitanju!
