Na današnjoj konferenciji za medije, Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine, oštro je kritikovala tok i ishod vanredne sjednice ovog državnog tijela. Prema njenim riječima, sjednica je završila bez konsenzusa i uz oštro razilaženje stavova između nje i članova Predsjedništva Denisa Bećirovića i Željka Komšića. Upravo taj izostanak jedinstva ocijenila je kao simptom dublje političke krize koja sve više potresa ionako složeni politički sistem BiH.
Jedan od ključnih povoda za neslaganje bilo je usvajanje zaključaka većinom glasova, konkretno dva prema jedan, pri čemu je Cvijanović bila protiv. Prema njenim navodima, ovi zaključci uključuju i pitanja koja zadiru u međunarodnu sferu, konkretno angažovanje snaga EUFOR-a u vezi sa hapšenjima visokih funkcionera Republike Srpske. Ona je posebno naglasila da su njene kolege pokušale predstaviti da vlasti RS-a ruše ustavni poredak, što je, kako tvrdi, potpuno neutemeljeno i politički štetno.
Cvijanović je svoje kolege optužila za, kako je rekla, nastavak separatističkih aktivnosti. Izjavila je da Bećirović i Komšić svojim djelovanjem žele de facto otcjepljenje Federacije BiH od ostatka države, čime po njenom mišljenju podrivaju temelje državnosti BiH. U tom kontekstu istakla je da je ona u Predsjedništvo izabrana s područja koje obuhvata 49% teritorije države, te da ima odgovornost da brani interese Republike Srpske.
Prema njenom viđenju, predloženi zaključci Bećirovića i Komšića ne predstavljaju mišljenje svih naroda i građana BiH, već isključivo reflektuju stavove jedne političke strane, što, kako kaže, ne smije postati praksa u donošenju važnih odluka. Ovakvo odlučivanje po sistemu preglasavanja, po njenom mišljenju, predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti države i kršenje osnovnih principa ravnopravnosti unutar Predsjedništva BiH.
U svom obraćanju iznijela je i niz kritika na račun aktuelnog funkcionisanja državnih institucija, naročito kada je riječ o međunarodnoj politici. Izjavila je da vanjska politika Bosne i Hercegovine trenutno praktično ne postoji, jer nadležni organi nisu u mogućnosti da oblikuju i usklađuju državne ciljeve na tom planu. Kao glavnog krivca za ovakvo stanje označila je Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova BiH, za kojeg smatra da djeluje bez saglasnosti svih konstitutivnih naroda i ne predstavlja cijelu državu.
Između redova, Cvijanović je poslala poruku da aktuelni politički odnosi u zemlji dostižu tačku ključanja. Izjavila je kako se kriza samo produbljuje i da današnja sjednica nije doprinijela njenom rješavanju, već upravo suprotno – dodatno je zakomplikovala situaciju. Posebno je naglasila da ona ne dovodi u pitanje prisustvo EUFOR-a u BiH, ali da odlučivanje o njegovom angažmanu ne smije biti u rukama pojedinih političara, već da to mora biti predmet ozbiljnog i usaglašenog procesa.
Cvijanović je istakla nekoliko ključnih zahtjeva i zapažanja:
-
Potreba za hitnim smanjenjem političkih tenzija.
-
Zalaganje za ukidanje prakse političkog preglasavanja unutar Predsjedništva.
-
Poziv na vraćanje visokih predstavnika u okvir Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma.
-
Odbacivanje legitimiteta trenutnog vođenja vanjske politike od strane ministra Konakovića.
Iako se njene izjave mogu tumačiti i kao pokušaj jačanja pozicije Republike Srpske unutar državnog sistema, ton njenog obraćanja odražava i šire nezadovoljstvo načinom na koji se trenutno vodi bosanskohercegovačka politika. Upozorenje da neki potezi vode ka otcjepljenju FBiH, iako dramatično formulirano, pokazuje da politička borba unutar Predsjedništva BiH više nije samo stvar protokolarnih neslaganja, već da se sve više pretvara u otvoreni sukob vizija o budućnosti države.
U konačnici, Cvijanovićine izjave jasno otkrivaju njeno uvjerenje da BiH ne funkcioniše kao jedinstvena država, već kao zajednica entiteta s različitim interesima. Po njenom mišljenju, održavanje ravnoteže i usaglašavanje stavova unutar Predsjedništva nije samo politička potreba, već i ključ opstanka same države. U suprotnom, tvrdi ona, prijeti opasnost od dalje destabilizacije, institucionalnog raspada i dubokih podjela koje bi mogle imati nesagledive posljedice.
U svjetlu aktuelnih dešavanja, jasno je da će politička previranja unutar Predsjedništva BiH i dalje ostati u fokusu javnosti, a institucionalna kriza mogla bi se dodatno produbiti ukoliko ne dođe do ozbiljnog dijaloga i iskrene političke volje za kompromisom. Umjesto zaoštravanja retorike i produbljivanja rovova među entitetima i političkim liderima, BiH očajnički treba platformu zajedničkog razumijevanja koja će staviti naglasak na stabilnost, funkcionalnost i poštivanje Ustava. Samo kroz međusobno uvažavanje i konstruktivan politički dijalog, moguće je otvoriti prostor za rješavanje nagomilanih problema i postepeno obnoviti povjerenje građana u državne institucije.
