U dolini suza koja i tri decenije nakon genocida ne prestaje govoriti – tiho, kroz mezare i ožiljke preživjelih – Husejin Avdić iz sela Bokavići kod Lukavca ove godine će 11. jula u Memorijalnom centru Potočari sahraniti nekompletne posmrtne ostatke svog sina Senajida, koji je imao samo 19 godina kada je ubijen u genocidu u Srebrenici 1995. godine.
“Da je barem imao porodicu, dijete…”, govori Husejin kroz suze, držeći fotografiju koja je jedina ostala kao opipljivo sjećanje na sina kojeg je volio, odgajao i izgubio na najokrutniji mogući način.
🔍 Put bola i nade
Senajidovi posmrtni ostaci pronađeni su 2010. godine u mjestu Suljići, ali su roditelji informaciju o tome dobili tek prošle godine. Otac Husejin i majka Alma, koja je danas narušenog zdravlja, živjeli su godinama u nadi – nadi da će se njihov sin možda negdje pojaviti, da je živ, da će pokucati na vrata, kao neki drugi koji su uspjeli pobjeći iz pakla šume.
“Teško je bilo kada nije došao iz Srebrenice. Nismo znali ništa. Nadaš se… Pričali su ljudi da su neki prešli Drinu, da su neki stigli u Tuzlu… Nada nas je držala godinama”, kazao je Husejin.
Senajid je bio skroman, miran dječak, dobar učenik, poslušan sin. Kada su počela ratna dešavanja, Husejin je radio u Hrvatskoj, ali je uspio doći u Bosnu kako bi obišao porodicu. Supruga Alma je odlučila ostati s djecom, čuvati dom i imanje, a on se s najstarijim sinom Jusufom vratio u Hrvatsku.
“Senajid i Zejad su pokušali izbjeći preko šume. Krenuli su s rođakom, ali su se razdvojili kod Suljića. Tamo su ga našli”, govori Husejin.
💔 Sahraniti jednu kost – da znaš gdje mu proučiti Fatihu
Senajid će biti sahranjen uz šest drugih žrtava genocida čiji su posmrtni ostaci pronađeni na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići i Kameničko brdo. Najčešće se radi o nepotpunim skeletima, što porodicama dodatno otežava donošenje odluke o ukopu.
“Teško je sahraniti kost, ali još je teže nemati ništa, ne znati gdje ti je dijete. Mi smo odlučili da ga ukopamo, da znamo gdje da mu proučimo Fatihu. Teško će biti 11. juli. Supruga mi je rekla: ‘Hoću da idem, pa makar se ne vratila kući…’”, ispričao je Husejin.
Nakon što su konačno obaviješteni o identifikaciji, Husejin kaže da je sanjao sina. U snu ga je vidio kako hoda, ali šepa.
“Pitao sam ga šta mu je. Rekao mi je: ‘Nešto me udarilo, ali ne bojim se.’”
🕊 Srebrenica još uvijek nije pronašla sve svoje mrtve
Do danas je u Potočarima ukopano 6.765 žrtava, dok je više od hiljadu i dalje na spisku nestalih. Masovne grobnice otkrivane su godinama nakon rata – njih 77, i to na 150 različitih lokaliteta.
Najmlađa žrtva ukopana u Memorijalnom centru bila je novorođenče Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
⚖️ Pravda u brojkama
Za genocid u Srebrenici osuđeno je 54 osobe na ukupno 781 godinu zatvora i pet doživotnih kazni. Među osuđenima su:
-
Ratko Mladić i Radovan Karadžić – doživotna kazna,
-
Zdravko Tolimir, Vujadin Popović, Ljubiša Beara – doživotne kazne,
-
Radislav Krstić – 35 godina zatvora.
Osude su izrekli MKSJ u Hagu, Sud BiH, kao i pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj. Ipak, deset optuženih još uvijek je nedostupno pravosudnim organima BiH prenosi pressmediabih
