Uzvišeni Allah nam u Svojoj Knjizi govori o Sudnjem danu kao nečem što će nevjernicima biti posebno tegobno i mučno:
On, uzvišen neka je, kaže:
“Toga dana će istinska vlast biti samo u Milostivoga, a biće to mučan dan za nevjernike.“ (Al-Furkan 26).
Zatim:
“I, netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: ”Ovo je težak dan!” (Al-Kamer 8).
I kaže:
„Biće to naporan dan nevjernicima, neće biti lagahan.“ (Al-Muddesiir 9 i 10).
A u suri el-Mearidž Uzvišeni kazuje o Sudnjem danu i njegovoj dužini.
“Neko je zatražio kaznu koja će se dogoditi nevjernicima – niko ne može spriječiti da to Allah, Gospodar, Gospodar nebeskih stepeni ne učini, k Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje. Ti se strpi strpljenjem lijepim. Oni misle da se dogoditi neće, a Mi znamo da sigurno hoće.” (El-Mearidž 1-7).
Govoreći o ovom danu koji traje pedeset hiljada godina komentatori Kurana navode stav Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da se to odnosi na Sudnji dan. Zatim, taj njegov stav – prema tefsiru imama Kurtubija, a što i ona sam preferira – potvrdili su Hasan, Ikrime, Kelbi, Muhammed ibn Kab, Jeman i drugi.
Imam Ibn Kesir u svom tefsiru ovog ajeta kao dokaz spominje poznate predaje u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na kazne onih koji ne budu davali zekat.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
”Nema nijednog vlasnika zlata i srebra koji na njih ne daje što je obavezan (zekat), a da mu neće na Sudnjem danu biti iskovane ploče od vatre i on će biti bačen na njih u džehenemskoj vatri, pa će mu se njima pržiti njegovi bokovi, prsa i leđa. Kad god se ohlade, budu vraćeni u prvotno stanje, u danu koji traje pedeset hiljada godina, sve dok se ne završi sudenje ljudima, te sazna svoj put, ili u Džennet, ili u Vatru!
I nema nijednog vlasnika deva, koji ne daje što je na njih obavezan (a jedna od obaveza je da ih pomuze na dan njihova dolaska na pojilo), a da na Sudnjem danu neće biti oboren licem na zemlju u prostranijoj i velikoj pustinji, za njih u stanju kada ih je najviše bilo i gdje neće gubiti ni jedno mlado devče, pa će ga one gaziti svojim kopitima i gristi ustima; kad god jedna preko njega pređe, naiđe druga, u danu koji traje pedeset hiljada godina, sve dok ne bude završeno suđenje među ljudima, te sazna svoj put, ili u Džennet, ili u Vatru.
I nema nijednog vlasnika goveda i sitne stoke, koji ne daje ono što je na njih obavezan, a da na Sudnjem danu, će biti oboren na lice na ravnoj pustinji, iz koje se ništa ne može izgubiti, a stoka među kojom neće biti ni onih zakovrčenih rogova, ili onih šutih, ili onih kojima su rogovi polomljeni, nabadat će ga svojim rogovima i gaziti papcima; kad god jedna preko njega pregazi, druga naiđe, u danu koji traje pedeset hiljada godina, sve dok ne bude završeno suđenje među ljudima, te sazna put, ili u Džennet, ili u Vatru.”
(Hadis je sahih a bilježe ga imam Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Nesa`ijj).
Ali, kako navode učenjaci, ova dužina Sudnjeg dana se odnosi samo na nevjernike. Vjernicima će Sudnji dan biti mnogo kraći.
Tako imam Razi u svom poznatom tefsiru “Mefatihl-gajb” (“Tefsirul-Kebir”) kada pojašnjava ovaj gore navedeni ajet kaže: “Znaj, da se ova dužina odnosi na nevjernika. A što se tiče vjernika, onda ne. Dokaz tome je ajet i hadis. Ajet je “Stanovnici Dženneta će tog dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.“ (Al-Furkan 24). I oni (ulema) su saglasni da “najbolje prebivalište i najljepše odmaralište”, to je Džennet.
A što se tiče hadisa pa to je ono što prenosi Ebu Seid el-Hudrijj, radijallahu anhu, koji kaže da je neko rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme:Kolika je dužina tog dana?` pa je rekao: “Tako mi onog u čijoj ruci je moja duša, on će biti olakšan vjerniku toliko da će mu biti lakši od propisanog namaza kojeg je klanjao na dunjaluku.”
Imam Ibn Hadžer – kod komentara Buharijevog hadisa (6573) koji govori o događajima Sudnjeg dana – u svom djelu “Fethl bari” 11/456, spominje ovu predaju i kaže: `Ovu predaju bilježe Ahmed u “Musnedu”, Ibn Hibban u svom “Sahihu” i drugi i ona je dobra (hasen).
Zatim navodi predaju kod imama Ebu Ja`le od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj stoji: “Kao kad se Sunce primakne horizontu pa sve dok ne zađe.”
I kod imama Taberanija stoji predaja od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma: “A taj dan će biti vjerniku kraći od jednog trena dana.”
Uz to, postoji još jedna pouzdana predaja koju prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Sudnji dan će vjernicima biti koliko je vrijeme između podne i ikindije.”
(Hadis je sahih a bilježi ga imam Hakim).
Neka ulema – poput Mula El-Karija u delu “Mirkatul-mefatih” – spominje da će ovo olakšanje biti različito shodno različitosti imana vjernika; onaj ko ima potpuniji iman imaće veće olakšanje, iako olakšanje zahvata sve vjernike.
Te na kraju, ovo možemo sumirati;
Sudnji dan će nevjernicima trajati pedeset hiljada godina, dok će vjernicimima biti mnogo kraći; nekima “koliko je vrijeme između podne i ikindije”, nekima“kao kad se Sunce primakne horizontu pa sve dok ne zađe.” nekima će biti “lakši od propisanog namaza kojeg je klanjao na dunjaluku.” a nekima “kraći od jednog trena dana”.
A Uzvišeni Allah najbolje zna.
Piše: Halil Makić, imam, džemat Mainz, Medžlis Frankfurt, IZBNJ – Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj. e-mail: ahmedy11@web.de
