Poučna Priča o Životu i Smrti
U jednom malom gradu, prepunom života i raznih sudbina, živio je mladić po imenu Salih el Mer’i. Svakog petka, Salih je imao običaj posjetiti glavnu džamiju kako bi obavio sabah i džumu namaz. Taj petak, međutim, donio je nešto posebno. Dok je išao prema džamiji, naišao je na mezarje i odlučio se tu malo odmoriti dok ne svane zora. Uzeo je trenutak tišine, klanjajući dva rekata, a zatim se naslonio na jedan mezar i zaspao. Ovaj trenutak tišine u mezarju bio je prožet dubokom refleksijom o životu, smrti, i svemu što dolazi između.
U snu, Salih je doživio neobično iskustvo. Pred njim su se pojavili stanovnici mezarja, svi oni koji su tu ukopani. Izgledalo je kao da su izašli iz svojih kabura, sjedeći u skupinama i razgovarajući jedni s drugima. Svaka grupa je bila posvećena različitim temama, od sjećanja na svoj život do izražavanja svoje tuge zbog ostavljenih voljenih. Ali u jednom kutku, Salih je primijetio mladića u poderanoj odjeći koji je izgledao posebno tužno, sjedeći sam, daleko od ostalih. Ova slika mladića snažno je utisnuta u Salihovu svijest, pokrenuvši u njemu pitanje: Šta se događa s onima koje zaboravimo?
U tom trenutku, iznenada su se pojavili poslužavnici sa zavežljajima obavijenim svjetlom kandila. Svaki prisutni je primao svoje poklone, darove od onih koji su ostali živi. Kako su svi primali svoje hedije, Salih je primijetio da mladić nije dobio ništa. Njegova tuga se povećavala dok su ostali pronalazili radost u svojim darovima. Na kraju, mladić je ustao i krenuo prema svom kaburu, ali ga Salih nije mogao pustiti da ode bez riječi. Ova scena simbolizirala je duboku istinu o zaboravu i važnosti sjećanja na one koji su nas napustili.
Salih je pozvao mladića i upitao: “O Allahov robe! Zašto si tako tužan i šta to znači?” Mladić je, s tugom u očima, odgovorio: “O Salihu, ovo što si vidio su darovi od živih za nas mrtve. Svaki put kada netko od živih udijeli sadaku za umrle ili uputi dovu, ti darovi dolaze do nas u obliku ovih hedija svakog petka. Što se mene tiče, ja sam stranac ovdje. Prolazio sam kroz ovaj grad sa svojom majkom na hadžu kada me zadesila smrt. Nakon mog odlaska, moja majka se preudala, i nikada nije spomenula da je imala sina. Zbog toga sam ovako tužan, jer nema nikoga da me se sjeti i obraduje.” Ove riječi su duboko dotakle Salihovo srce, ostavljajući ga u razmišljanju o značaju veze između živih i mrtvih.
Nakon što je mladić završio s pričom, Salih je odlučio da sazna više o njegovoj majci. Upitao je mladića za mjesto gdje ona živi, i mladić mu je sve detaljno objasnio, a zatim se vratio u svoj kabur. Salih se probudio iz sna, osjećajući težinu tih riječi i bol mladićeve sudbine. Dok se vraćao kući iz mezarja, osjećao je potrebu da nešto učini. Njegov um bio je ispunjen mislima o ljudima koje smo izgubili i o svemu što možemo učiniti da ih sačuvamo u našim srcima.
Izlazeći iz mezarja, Salih je bio odlučan. Ova priča ga je potaknula da razmisli o važnosti sjećanja na one koji su napustili ovaj svijet. Shvatio je da mnogi ljudi zaboravljaju svoje voljene kada odu, a da su upravo ti trenuci najvažniji. Ubrzo je otišao do svoje džamije, obavio sabah namaz, i zatim se uputio prema kući mladićeve majke. Želio je da joj ispriča sve, da je podsjeti na njenog sina i da joj pruži nadu da se možda, samo možda, sjećanje na njega može obnoviti. Njegova misija nije bila samo da prenese poruku, već i da ponovo uspostavi vezu između prošlosti i sadašnjosti.
Na tom putu, Salih je shvatio da je veza između živih i mrtvih mnogo jača nego što se obično misli. Iako fizički odvojeni, ti duhovni linkovi se ne gube lako. Salih je shvatio da su sjećanja i ljubav koju nosimo za onima koji su otišli ono što održava njihov duh živim. Na kraju, ono što je najvažnije u životu je ljubav i pažnja koju pružamo drugima, kako živima, tako i mrtvima. Salih je od tog dana nastojao da svaki petak, u znak sjećanja na mladića i sve druge umrle, dijeli sadaku i upućuje dove. Tako je postao svjesniji vlastitog života, ali i sudbine onih koji su otišli, sjećajući se da svaka dobra djela ostavlja trag, čak i nakon smrti.
