Operacija ‘Sana ’95’: Ključni Trenutak u Historiji Armije RBiH
U jesen 1995. godine, u vremenima kada su se sudbine ljudi i naroda prelamale pod teretom rata, Armija Republike Bosne i Hercegovine započela je jednu od svojih najvažnijih operacija – ‘Sana ’95’. Ova vojna akcija nije bila samo pokušaj oslobađanja okupiranih teritorija, već i simbol otpora, borbe za opstanak i nadanja za bolje sutra. Na samom početku ove operacije, koja je započela 13. septembra, svijetu je postalo jasno da će se ishod rata drastično promijeniti.
U ranim jutarnjim satima, tačno u 6:00, Peti korpus Armije RBiH započeo je koordinirani napad. Prvi udari, izvedeni s vojnom preciznošću, rezultirali su probijanjem neprijateljskih linija na više frontova. Već nakon trideset minuta, situacija na terenu se drastično promijenila. Oslobađanje Bosanskog Petrovca, koje se dogodilo zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti pripadnika 502. viteške brdske brigade, označilo je početak kraja dugotrajne okupacije tog područja. U ovom trenutku, borci su se osjećali ponosno, svjesni da su napravili ozbiljan korak ka slobodi.
Dan oslobađanja Bosanskog Petrovca iskoristio se za čišćenje terena od preostalih neprijateljskih snaga. Ova operacija nije samo značila vojni uspjeh, već je donijela i značajnu količinu zaplijenjenog oružja i municije, što je dodatno osnažilo borbene kapacitete Armije RBiH. Oslobađanje ovog grada nije bio samo taktički, već i psihološki udarac za neprijatelja, koji je izgubio strateški važnu poziciju. Međutim, radosti nije bilo dugo, jer je već 16. septembra stigla nova naredba od generala Atifa Dudakovića da se nastavi s ofanzivom prema Ključu.
Put prema Ključu bio je pun izazova. Tokom žestokih sukoba kod Laništa, Velagića i Pudina Hana, vojnici 501. i 510. brdske brigade suočili su se s odlučnim otporom neprijatelja. Primjera radi, u tim sukobima, borci su se suočavali s artiljerijskim napadima, minskim poljima i snajperskim vatrom. Ipak, uz hrabrost i jedinstvo, uspjeli su slomiti neprijateljsku odbranu i ući u Ključ. Ovaj trenutak predstavljao je ne samo vojni uspjeh, već i emotivno vraćanje boraca u njihove domove. Borci su se sjećali patnji i gubitaka, ali su se takođe radovali povratku u svoje zavičaje, gdje su se nadali da će konačno moći obnoviti svoje živote.
Četničke snage su, u očajničkom pokušaju da usporavaju napredovanje Armije RBiH, minirale mostove, uključujući onaj u Vrhpolju. Ove prepreke su stvorile dodatne izazove, ali to nije zaustavilo odlučnost naših vojnika. U noći 9. septembra, vojnici 502. viteške brigade, uz podršku borbenih vozila Petog korpusa, prešli su rijeku Sanu i ušli u centar Sanskog Mosta. Ovaj potez bio je ključan za potpuno oslobađanje grada, a posljednji otpor neprijatelja slomljen je nakon žestokih borbi. Dolazak drugih jedinica dodatno je osnažio oslobođeni grad, čime su vojnici poslali jasnu poruku o svojoj odlučnosti.
General Mehmed Alagić odigrao je ključnu ulogu u ovom uspjehu, koordinirajući zajedno s Hrvatskom vojskom i HVO-om završne pripreme za napad. Ova sinhronizacija na terenu omogućila je brže i efikasnije izvršenje operacije. U istom trenutku, vojnici su se suočili sa stvarnim izazovima na terenu, uključujući opasnost od artiljerijskih bombardovanja. Iako su neprijateljske snage pokušale zaustaviti ofanzivu koristeći različite strategije, Armija RBiH je nastavila napredovati, pokazujući nevjerojatnu izdržljivost i odlučnost. Ove bitke su bile od suštinskog značaja za kasnije operacije.
Operacija ‘Sana ’95’ otvorila je vrata za daljnje oslobađanje drugih ključnih gradova kao što su Bosanski Novi, Prijedor, Bosanska Kostajnica, Bosanska Gradiška, a kasnije i Banja Luka. Osim vojne dimenzije, ova operacija je imala i duboke emocionalne i društvene posljedice za lokalno stanovništvo. Povratak u oslobođene gradove značio je nadu za mnoge porodice koje su izgubile sve tokom rata. Međutim, mirni pregovori u Dejtonu uspjeli su da zaustave ovaj pobjednički zamah. Mnogi analitičari smatraju da su ovi pregovori spasili poražene agresorske snage od potpunog sloma, a samim tim i od potpunog vojnog poraza.
Ipak, ostaje neizbrisiv trag da je Armija RBiH u jesen 1995. godine pokazala svoju vojnu nadmoć, odlučnost i želju da se vrati kući, u svaki pedalj slobodne Bosne i Hercegovine. Ova operacija nije bila samo vojni događaj; ona je postala simbol nade, otpora i zajedništva među ljudima koji su se borili za svoju slobodu. Mnogi od onih koji su učestvovali u ovim operacijama i dalje nose ožiljke na tijelu i duši, svjesni da je svaka borba bila vrijedna svake suze, svakog gubitka i svake pobjede. Na kraju, ‘Sana ’95’ ostaje dio kolektivnog pamćenja naroda BiH, podsjećajući nas na važnost slobode i borbe za pravdu.
