U svjetlu aktuelnih dešavanja koja su izazvala zabrinutost u političkoj i ekonomskoj sferi Bosne i Hercegovine, posebno se izdvaja pitanje milionskog duga koji entitet Republika Srpska duguje slovenačkoj firmi Viaduct. Prema izjavama Denisa Zvizdića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, ovaj dug se ne smije prebaciti na nivo države, već mora ostati odgovornost entiteta koji ga je uzrokovao. Zvizdić upozorava da bi eventualno pokrivanje tog duga iz državnih izvora predstavljalo neprihvatljivo narušavanje fiskalnog balansa Bosne i Hercegovine i direktan udar na princip odgovornosti.
Zvizdić podsjeća da je sporazum iz 2017. godine, koji su potpisali Vijeće ministara BiH i Vlada Republike Srpske, jasno precizirao obavezu entiteta da bezuslovno pokrije cjelokupan dug koji se može pojaviti iz arbitražnih ili drugih međunarodnih sporova. U članu 4. tog sporazuma jasno stoji da RS preuzima odgovornost za ovakve finansijske obaveze. Stoga, svaka rasprava o mogućnosti da se taj dug isplati iz državne kase ili putem zajedničkih institucija – prema Zvizdiću – nema pravnu osnovu i predstavlja pokušaj da se odgovornost prebaci na sve građane BiH, iako je konkretan problem nastao djelovanjem samo jednog entiteta.
U tom kontekstu, Zvizdić ukazuje na više ključnih činjenica koje dodatno komplikuju situaciju:
-
Bosna i Hercegovina je međunarodno odgovorna jer je jedina priznata kao subjekt međunarodnog prava. Zato tužbe uvijek idu na adresu države, iako su uzrokovane radnjama entiteta.
-
Vlada Republike Srpske nije izvršila obaveze, iako su one bile jasno definisane.
-
Pokušaji ministra Amidžića da se predlože alternativni modeli isplate koji nisu u skladu sa sporazumom iz 2017. godine ocijenjeni su kao finansijski nelogični i potencijalno opasni za fiskalnu stabilnost.
Prema mišljenju Zvizdića, najispravniji način da se ovaj dug isplati jeste kroz mehanizme koji su već predviđeni u zakonima BiH. On predlaže dva moguća modela:
-
Odbitak duga iz prihoda od PDV-a koji se preusmjerava entitetima. Zakon jasno definiše da entiteti mogu koristiti sredstva s jedinstvenog računa tek nakon što izmire međunarodne obaveze.
-
Privremena alokacija sredstava iz kapitalnih izdataka, poput onih predviđenih za kupovinu objekta za Upravu za indirektno oporezivanje (UIO) u Banjoj Luci. Ova sredstva bi se iskoristila za servisiranje obaveze prema Viaductu, čime bi se izbjegle sankcije ili šteta po institucije BiH.
Zvizdić dalje ističe da vlast u Republici Srpskoj, predvođena SNSD-om, pokušava odgovornost i posljedice svojih poteza prebaciti na državni nivo, što, kako tvrdi, neće biti dopušteno. Njegova poruka građanima RS-a je da budu svjesni da ih aktuelno rukovodstvo vodi ka ozbiljnom ekonomskom slomu. U tom tonu, posebno naglašava da je ukupna vrijednost sporova koje RS ima u arbitražnim postupcima oko 2,2 milijarde KM, što bi – ukoliko bi došlo do prinudnog izvršenja – moglo predstavljati potpuni finansijski kolaps tog entiteta.
Dodatan problem predstavlja činjenica da je, prema dostupnim informacijama, postojala opcija nagodbe sa firmom Viaduct, koja bi koštala svega milion eura, što je višestruko manje od trenutnog iznosa koji se sada traži. Zanemarivanje te opcije od strane Vlade RS-a dodatno pojačava sumnju u sposobnost i odgovornost trenutne vlasti u vođenju finansija.
Zaključno, Denis Zvizdić čvrsto zastupa stav da država ne smije preuzeti obaveze koje su nastale zbog neodgovornog ponašanja entiteta, jer bi to bio presedan koji bi mogao otvoriti vrata za slične zahtjeve u budućnosti. Finansijska odgovornost mora ostati tamo gdje i pripada – kod onih koji su svojim odlukama izazvali štetu. Samo se na taj način može sačuvati stabilnost države, zaštititi interesi svih njenih građana i uspostaviti jasan pravni okvir za buduće slične situacije.
U širem kontekstu, ova situacija oslikava duboku fiskalnu i institucionalnu krizu u kojoj se Republika Srpska nalazi, ali i potrebu za jasnijim mehanizmima kontrole i sankcionisanja neodgovornog djelovanja unutar zajedničkog sistema vlasti. Ako BiH želi očuvati svoju pravnu, političku i ekonomsku koherentnost, onda mora dosljedno primjenjivati načela odgovornosti, bez obzira na političku pripadnost onih koji djeluju u ime jednog od njenih entiteta.
