Povratak dijaspore u Bosnu i Hercegovinu: Izazovi i mogućnosti
U posljednjih nekoliko godina, Bosna i Hercegovina svjedoči zanimljivom fenomenu – povratku dijaspore iz različitih zemalja, uključujući Hrvatsku, Njemačku i druge članice Evropske unije. Ovaj trend je posebno izražen zbog rastućih troškova života, stagnacije plata, te nesigurnosti koja proizilazi iz trenutne globalne situacije. Mnogi se pitaju da li je povratak zaista održiv i koje su ključne prepreke koje sprječavaju ljude da se trajno vrate.
Razlozi za povratak
Razlozi za povratak dijaspore u BiH su višestruki. Prvo, mnogi ljudi se suočavaju sa sve većim troškovima života u zemljama u kojima su se preselili, dok njihova primanja ne prate taj rast. U Njemačkoj, primjerice, 2.000 eura mjesečno često nije dovoljno za četveročlanu porodicu, što dovodi do preispitivanja njihove budućnosti. Uz to, strah od globalnih sukoba, posebno u kontekstu mogućeg rata u Ukrajini, dodatno provocira želju za povratkom u rodnu zemlju, gdje se osjeća veća sigurnost, uprkos unutrašnjim političkim previranjima.
Osim ekonomskih faktora, emocionalna komponenta igra značajnu ulogu u odluci o povratku. Mnogi povratnici govore o nostalgiji za domom, porodicom i prijateljima, kao i o želji da svojim potomcima pruže iskustvo života u zemlji iz koje potiču. Takođe, povratak u BiH može značiti i mogućnost ponovnog uspostavljanja veza sa kulturom i tradicijom, što je posebno važno za mlade generacije koje su odrasle u inostranstvu.
Izazovi povratka
Iako se mnogi odlučuju na povratak, proces nije jednostavan. Prema riječima stručnjaka, ključna pitanja uključuju dostupnost zdravstvene zaštite, kvalitet obrazovanja i generalnu ekonomsku situaciju. Osobe koje su se vratile ili žele da se vrate često se suočavaju s problemima kao što su zatvorena radna mjesta i stagnacija u određenim industrijama, poput građevine i tekstila. U tim sektorima, potražnja za radnicima u Evropi opada, što dodatno otežava situaciju.
Osim toga, povratnici se često suočavaju s administrativnim preprekama. Mnogi od njih nisu u potpunosti upoznati s promjenama u zakonodavstvu i procedurama koje se odnose na zapošljavanje, osnivanje preduzeća ili čak povratak u sistem obrazovanja. Takve prepreke mogu biti demotivišuće i predstavljati ozbiljnu prepreku onima koji žele da se vrate i integrišu u lokalne zajednice.
Statistika i realnost povratka
Prema podacima portala BoljiPosao.ba, približno 15% stanovništva koje je emigriralo u posljednje četiri godine, a čak i 30% onih koji su otišli prije tri decenije, razmatra mogućnost povratka. Ipak, većina njih se suočava s skepticizmom, jer su svjesni izazova koji ih čekaju. Osim toga, mnoge porodice koje se vraćaju često nalaze da su njihova nekadašnja radna mjesta zatvorena ili ne postoje mogućnosti za zapošljavanje u svojim strukama.
Interesantno je napomenuti da se povratnici često suočavaju s problemom prekomjerne kvalifikacije. Mnogi od njih su stekli visoko obrazovanje i radno iskustvo u inostranstvu, ali se u BiH suočavaju s tržištem koje ne cijeni ili ne prepoznaje njihove vještine. Ova disonanca može dodatno otežati njihovu reintegraciju i dovesti do frustracije.
Politička situacija i uticaji lokalnih vlasti
Jedan od glavnih faktora koji koči povratak jeste politička situacija u BiH. Prema riječima Mirhunise Zukić, predsjednice Unije za održivi povratak, potrebno je odvojiti život i ekonomiju od politike. Mnogi lokalni lideri su otvoreni za promjene i žele da doprinesu procesu povratka, ali se često suočavaju s preprekama na višim nivoima vlasti. Načelnici u općinama kao što su Bratunac i Tešanj izražavaju zabrinutost zbog zatvaranja škola i nedostatka radnih mjesta, dok istovremeno traže načine da podrže lokalne inicijative.
Ove lokalne inicijative često uključuju projekte koji su usmjereni ka poboljšanju infrastrukture, stvaranju radnih mjesta i pružanju podrške novim preduzetnicima. U nekim slučajevima, saradnja između lokalnih vlasti i nevladinih organizacija može rezultirati uspješnim projektima koji potiču povratak i reintegraciju dijaspore. U tom kontekstu, pozitivni primjeri iz raznih općina mogu poslužiti kao modeli za druge regije.
Primjeri uspješnih povrataka
Unatoč izazovima, postoje i inspirativne priče o ljudima koji su se vratili i uspješno pokrenuli vlastite biznise. Na primjer, jedan od povratnika je Suad, koji se vratio iz inostranstva nakon rada u poznatim svjetskim kompanijama i pokrenuo vlastiti posao u domaćem proizvodnom sektoru. Ove priče pokazuju da, uz podršku lokalnih vlasti i zajednica, povratak može biti uspješan i održiv, ali je potrebna i aktivna uloga državnih institucija kako bi se stvorili povoljni uslovi za razvoj i zapošljavanje.
Još jedan primjer je i Lejla, koja se odlučila vratiti nakon više od 15 godina provedenih u Švedskoj. Ona je pokrenula uspješan lanac kafića u svom rodnom gradu, što je pozitivno uticalo na lokalnu ekonomiju i pružilo nova radna mjesta. Lejlin slučaj ilustruje kako povratnici mogu doprinijeti razvoju lokalnih zajednica i kreativnoj ekonomiji.
Šta budućnost donosi?
U zaključku, povratak dijaspore u Bosnu i Hercegovinu je kompleksan proces koji zahtijeva ozbiljne reforme i promjene na svim nivoima. Od pravljenja boljih uslova za zapošljavanje, pružanja kvalitetne zdravstvene zaštite, do poboljšanja obrazovnog sistema – sve to može doprinijeti zadržavanju stanovništva i privlačenju onih koji su otišli. Kako bi se ovaj trend nastavio, potrebno je raditi na stvaranju pozitivnog okruženja koje će omogućiti ljudima da se vrate i da započnu novi život u svojoj domovini.
U tom kontekstu, važno je da se vlasti, nevladine organizacije i lokalne zajednice udruže i rade na stvaranju strategija koje će omogućiti povratnicima da se lakše integrišu. To bi moglo uključivati obuke za preduzetništvo, podršku u pronalaženju stanovanja, kao i pomoć u procesu reintegracije u obrazovni sistem. Na kraju, uspješan povratak dijaspore može značajno doprinijeti razvoju BiH, donoseći nove ideje, vještine i perspektive koje su potrebne za izgradnju prosperitetnije budućnosti.
