Djeca iz dijaspore ponovo u školskim klupama u Tuzlanskom kantonu
U posljednjih nekoliko godina, Bosna i Hercegovina svjedoči značajnim promjenama u obrazovnom sistemu, posebno kada je u pitanju povratak djece iz dijaspore. Mnoge porodice, u potrazi za boljim životom, napuštaju svoju domovinu, ali postoje i oni koji se odlučuju na povratak, često donoseći sa sobom svoje najmlađe. Ovi povratnici donose svježe perspektive i nove izazove, kako za sebe, tako i za obrazovne institucije u Tuzlanskom kantonu.
Povratak porodica u Tuzlanskom kantonu postaje sve izraženiji. Prema podacima Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona, zabilježen je porast broja učenika koji se vraćaju u svoje matične škole. Ovaj trend nije samo brojčani, već ima i emotivnu dimenziju. Mnogi roditelji se vraćaju s ciljem da svojoj djeci pruže priliku za odrastanje u svojoj domovini. Primjer porodice Bećirbašić, koja se nakon tri godine života u Njemačkoj vratila u Tuzlu, savršeno ilustruje ovu situaciju. ‘Vratili smo se zbog djece’, ističe Nermina Bećirbašić, dodajući kako je prilagodba na novi/stari život bila izazovna.
Rijad, srednji sin porodice Bećirbašić, suočava se s izazovima kada je riječ o školovanju. ‘Preskočio sam gradivo, i sada mi je teško, ali se privikavam’, kaže on. Ova situacija nije jedinstvena. Mnogi povratnici se suočavaju sličnim izazovima prilikom prilagođavanja novim nastavnim planovima i programima. Nastavnica Alma Spahić iz Osnovne škole ‘Miladije’ u Tuzli naglašava važnost podrške učenicima koji se vraćaju, kako bi se uspješno integrirali u razrede. Njena škola je razvila posebne programe podrške koji uključuju dodatne časove za djecu povratnike, čime se nastoji olakšati tranzicija iz inostranstva u domaći obrazovni sistem.
Pored porodice Bećirbašić, još jedan značajan primjer predstavlja porodica Delić, koja se nakon 17 godina provedenih u Njemačkoj također vraća. Iako su se oni odlučili održavati veze između Njemačke i Bosne kroz porodični biznis, njihovo najmlađe dijete, Nedim, počelo je pohađati školu u Živinicama. ‘Imam dobre drugare i dobru učiteljicu’, kaže Nedim, naglašavajući kako se prilagodio novom okruženju. Ova iskustva pokazuju da, uprkos izazovima, povratak može donijeti i mnogo pozitivnih aspekata za djecu. U školama se često organiziraju i međusobna upoznavanja, radionice i sportske aktivnosti, što dodatno olakšava integraciju povratnika.
Direktor Prve osnovne škole u Živinicama, Avdo Memić, potvrđuje rast broja učenika koji se vraćaju iz inozemstva. ‘Prošle godine smo imali sedam povratnika, a ove godine ih imamo devet’, navodi Memić, čime se dodatno osnažuje pozitivan trend. Statistički podaci ukazuju na to da se većina djece vraća iz zemalja poput Njemačke, Slovenije i Sjedinjenih Američkih Država. Ove brojke ne samo da govore o demografskoj promjeni, već i o jačanju društvenih veza među zajednicama, što je ključno za razvoj lokalnih zajednica.
Međutim, stručnjaci poput sociologinje Smiljane Vovne ističu da je važno sagledati širi kontekst ovog fenomena. ‘Povratak jednog djeteta je značajan, ali se postavlja pitanje da li se radi o trajnijem trendu ili samo o pojedinačnim slučajevima’, naglašava ona. Njen stav ukazuje na potrebu za ozbiljnijim analizama uzroka i posljedica povratka, a ne samo oslanjanje na statističke podatke. Ovakva analiza može pomoći u kreiranju boljih politika i obrazovnih programa koji će podržati povratnike u dugoročnom smislu.
Ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona, Ahmed Omerović, poziva roditelje da se osjećaju dobrodošlima. ‘Ovo je njihova domovina i svi programi koje provodimo su tu da ih podrže u integraciji u naš obrazovni sistem’, ističe Omerović. Njegova izjava naglašava važnost stvaranja okruženja koje će omogućiti povratnicima da se uspješno uključe i ostvare svoje potencijale. Pojašnjenje obrazovnih programa i pružanje dodatnih resursa za škole s povećanim brojem povratnika su koraci koje Ministarstvo planira implementirati u budućnosti.
U konačnici, povratak djece iz dijaspore u Tuzlanski kanton predstavlja složen proces koji se ne može sagledati samo kroz brojke. To je pitanje identiteta, prilagodbe i budućnosti. Potrebno je kontinuirano raditi na jačanju obrazovnog sistema i pružanju podrške svima koji se vraćaju, kako bi se osiguralo da nova generacija odrasta u zdravom i stimulativnom okruženju. Ova dinamika je ključna ne samo za pojedince, već i za razvoj cijele zajednice. U tom kontekstu, važno je raditi na promovisanju lokalnih vrijednosti i kulture kroz obrazovni sistem, što može pomoći u jačanju identiteta povratnika i njihove povezanosti s domovinom.
