Djeca i suvozačevo mjesto: šta tačno propisuju pravila u Bosni i Hercegovini
Mnogo roditelja u svakodnevnoj vožnji pomisli da je dovoljno da dijete bude pravilno vezano sigurnosnim pojasom kako bi moglo sjediti na prednjem sjedištu automobila. Ipak, zakonska pravila u Bosni i Hercegovini su mnogo strožija i jasno definišu da se dijete mlađe od 12 godina, osim u posebno propisanom slučaju, ne smije prevoziti na mjestu suvozača.
Ova odredba nije samo formalnost, nego važna sigurnosna mjera koja ima za cilj smanjiti rizik od teških povreda u saobraćajnim nezgodama.
Razlog za ovako precizna pravila leži u činjenici da je prednje sjedište u vozilu statistički jedno od najrizičnijih mjesta za mlađe putnike. U slučaju naglog kočenja, sudara ili aktiviranja zračnog jastuka, dijete može biti izloženo ozbiljnijim posljedicama nego odrasla osoba.
Zbog toga se u saobraćajnim propisima posebno insistira na tome da djeca budu prevožena na način koji odgovara njihovoj dobi, visini i tjelesnoj građi, ali prije svega na način koji maksimalno štiti njihovu sigurnost.
Prema Zakonu o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH, glavno pravilo je jednostavno: dijete koje nije navršilo 12 godina ne treba sjediti na prednjem sjedištu. Mnogi vozači pogrešno smatraju da je dovoljno da dijete može stati na pojas ili da sjedi mirno tokom vožnje, ali zakon ne pravi izuzetak na osnovu visine ili navodne “zrelosti” djeteta.
Dob je presudan kriterij, što znači da su roditelji i staratelji dužni poštovati ovu granicu bez improvizacije i bez procjene “od slučaja do slučaja”.
Za kršenje ove odredbe predviđene su ozbiljne novčane kazne. Vozaču koji prevozi dijete mlađe od 12 godina na suvozačevom mjestu može biti izrečena kazna u rasponu od 400 do 1.000 KM. Osim finansijskog tereta, takav prekršaj nosi i moralnu odgovornost, jer svako odstupanje od propisa povećava rizik po život i zdravlje djeteta.
Upravo zato stručnjaci za sigurnost u saobraćaju stalno upozoravaju da se pravila o prevozu djece ne smiju posmatrati kao birokratska formalnost, već kao osnovna zaštita u svakodnevnom prometu.
Ipak, zakon predviđa i jednu važnu iznimku za najmlađu djecu. Dijete mlađe od dvije godine može se prevoziti na prednjem sjedištu, ali samo pod vrlo strogo određenim uslovima. To znači da dijete mora biti smješteno u odgovarajuću sigurnosnu sjedalicu koja je okrenuta suprotno od smjera kretanja vozila, dok suvozački zračni jastuk mora biti isključen ili vozilo na tom mjestu uopće ne smije imati zračni jastuk.
Svi ovi uslovi moraju biti ispunjeni istovremeno, jer je svaka pojedinačna mjera sama po sebi nedovoljna ako ostale nisu zadovoljene.
Ova iznimka postoji zato što je za bebe i vrlo malu djecu najvažnija dodatna zaštita koju pruža adekvatna autosjedalica. Međutim, mnogi roditelji pogrešno zaključuju da je dovoljno samo postaviti dijete naprijed, bez obzira na vrstu sjedalice ili stanje zračnog jastuka. To je opasna praksa. Zračni jastuk, koji kod odraslih može spasiti život, za malo dijete može predstavljati ozbiljan rizik ako se aktivira preblizu sjedalice.
Zato se kod ove iznimke insistira na potpunom poštovanju tehničkih i sigurnosnih zahtjeva.
Važno je naglasiti i da se pravila ne mijenjaju zato što dijete “izgleda dovoljno veliko” ili zato što je naviklo da kratke relacije putuje naprijed. Zakon u Bosni i Hercegovini ne pravi razliku na osnovu subjektivnog dojma, već jasno navodi starosnu granicu. Tek kada dijete napuni 12 godina, ovaj konkretni propis više ne zabranjuje sjedenje na prednjem sjedištu.
Do tada, odgovornost je isključivo na vozaču da osigura ispravan način prevoza, bez improvizacije i bez prečica koje mogu imati ozbiljne posljedice.
Zašto je poštivanje ovih pravila toliko važno
Sigurnost djece u vozilu jedna je od tema na kojoj saobraćajni stručnjaci godinama insistiraju, jer se pokazalo da mnoge teške povrede nastaju upravo zbog pogrešnog položaja djeteta tokom vožnje. Prednje sjedište, bez obzira na udobnost, nije optimalno mjesto za mlađe putnike. Pored rizika od zračnog jastuka, postoji i veća izloženost udarima pri frontalnim sudarima, koji su među najopasnijim vrstama nezgoda.
Zato se preporučuje da djeca, kad god je to moguće, budu smještena na zadnjem sjedištu, u odgovarajućoj autosjedalici ili na boosteru, zavisno od dobi i visine.
Roditelji često putuju s djecom na kraće relacije, do škole, vrtića, trgovine ili sportskih aktivnosti, pa upravo u takvim svakodnevnim situacijama dolazi do opuštanja i zanemarivanja propisa. Međutim, upravo kratke vožnje nose poseban rizik, jer se najveći broj nesreća dešava na rutinskim i poznatim trasama, kada vozač manje obraća pažnju na detalje. U tom smislu, poštivanje pravila o sjedištu djeteta nije samo pitanje zakona nego i navike odgovornog ponašanja.
Također, nije nevažno ni to da se saobraćajni propisi razlikuju od države do države. Ono što je dozvoljeno u jednoj zemlji, ne mora biti prihvatljivo u drugoj. U susjednoj Hrvatskoj, na primjer, relevantna je i visina djeteta, pa djeca visoka najmanje 150 centimetara mogu sjediti na suvozačevom mjestu bez obzira na godine. To znači da roditelji koji putuju preko granice moraju biti posebno oprezni i prije puta provjeriti lokalna pravila.
Nepoznavanje propisa nije opravdanje, naročito kada su u pitanju djeca i njihova sigurnost.
U praksi, najbolje rješenje za većinu porodica jeste da se dijete prevozi na zadnjem sjedištu, pravilno osigurano u sjedalu koje odgovara njegovoj težini, visini i uzrastu. Stručnjaci savjetuju i da roditelji redovno provjeravaju da li je sigurnosna sjedalica ispravno montirana, da li je pojas zategnut kako treba i da li dijete sjedi u položaju koji odgovara preporukama proizvođača.
Mnoge nezgode i povrede nastaju upravo zbog loše postavljene sjedalice ili neadekvatno zategnutog pojasa, iako su roditelji uvjereni da su sve uradili kako treba.
Na kraju, poruka je vrlo jasna: u Bosni i Hercegovini dijete mlađe od 12 godina ne smije se voziti na prednjem sjedištu, osim u strogo definisanom izuzetku za djecu mlađu od dvije godine, i to samo uz potpuno ispunjene sigurnosne uslove. Ova pravila nisu uvedena da bi komplikovala svakodnevni život roditelja, nego da bi smanjila rizik od tragedija na cestama.
Kada je riječ o djeci, svaki detalj je važan, a odgovorna vožnja često znači razliku između običnog puta i katastrofe koju je moguće spriječiti.
