Preliminarna projekcija sastava Skupštine Unsko-sanskog kantona: osam stranaka prelazi prag, ali niko nema većinu
Iako konačno prebrojavanje glasova još uvijek nije završeno, preliminarni izborni rezultati već daju prilično jasnu sliku mogućeg rasporeda snaga u novom sazivu Skupštine Unsko-sanskog kantona. Na osnovu podataka koji su trenutno dostupni, moguće je napraviti projekciju kako bi izgledao kantonalni parlament kada se više ništa ne bi mijenjalo.
Takva analiza je posebno zanimljiva jer pokazuje da bi politička scena u Unsko-sanskom kantonu ponovo mogla biti izrazito fragmentirana, uz više stranaka koje ulaze u skupštinske klupe, ali bez jedne opcije koja bi samostalno mogla formirati vlast.
Skupština Unsko-sanskog kantona broji ukupno 30 zastupnika, a za formiranje stabilne skupštinske većine potrebno je najmanje 16 mandata. Upravo taj prag je ključan za razumijevanje budućih političkih pregovora, jer u ovakvom sistemu ni najjača stranka ne može sama preuzeti izvršnu vlast bez koalicijskih partnera.
To znači da će naredni dani nakon izbora, uz završetak brojanja i potvrdu zvaničnih rezultata, biti obilježeni razgovorima, političkim uslovljavanjima i mogućim novim savezima među strankama koje su do sada bile i politički i programski udaljene.
Prema trenutno dostupnim preliminarnim rezultatima koje je objavio portal BiscaniNET, izborni prag od tri posto prešlo bi čak osam političkih subjekata. To su SDA, NES-PDA, SDP, PoMAK, Stranka za BiH, DF/GS, Laburistička stranka i koalicija NiP-SPU. Sama činjenica da bi osam lista i koalicija ušlo u kantonalnu skupštinu dovoljno govori o raspršenosti glasova birača i o tome da nijedna od većih političkih opcija nije uspjela apsolutno dominirati izbornim procesom.
U takvom ambijentu svaki mandat ima dodatnu težinu, a i najmanja promjena u brojanju može utjecati na konačnu raspodjelu mjesta.
Kako bi izgledala raspodjela mandata prema sadašnjim podacima
Ako bi trenutni rezultati ostali nepromijenjeni do kraja procesa, SDA bi, prema ovoj projekciji, osvojila 10 mandata uz podršku od 30,35 posto glasova. Time bi bila najjača pojedinačna politička opcija u kantonu, ali i dalje daleko od potrebne većine. Drugo mjesto pripalo bi koaliciji NES-PDA, koja bi sa 20,36 posto glasova dobila 6 zastupnika.
Takav ishod pokazuje da bi upravo ove dvije stranke imale najveći pregovarački kapacitet nakon izbora, iako im rezultati sami po sebi ne omogućavaju jednostavno formiranje vlasti bez saradnje s drugim partnerima.
Prema istoj računici, SDP bi osvojio 4 mandata, što bi ovu stranku svrstalo među relevantne aktere u postizbornim pregovorima. PoMAK bi imao 3 zastupnika, dok bi Stranka za BiH, DF/GS i Laburistička stranka dobile po 2 mandata. Koalicija NiP-SPU bi, prema trenutnim podacima, osvojila 1 mandat.
Iako bi pojedine stranke imale tek simboličan broj mjesta, u kantonalnim skupštinama i jedan mandat ponekad može biti presudan, naročito u situacijama kada se pokušava formirati tijesna većina ili osigurati podrška za određene programske i kadrovske dogovore.
Ovakav omjer snaga jasno ukazuje da bi buduća vlast u Unsko-sanskom kantonu morala biti rezultat koalicijskog dogovora. SDA bi kao najjača stranka za većinu trebala dodatnih šest ruku, dok bi protivnički blok bez SDA morao okupiti široku kombinaciju stranaka koje bi zajedno dostigle ili premašile 16 mandata.
To u praksi znači da će pregovarački proces biti složen, jer ni ideološka bliskost ni lične relacije među političkim liderima neće biti dovoljne bez precizno definisanih dogovora o raspodjeli odgovornosti, resora, kadrovskih rješenja i političkih prioriteta.
Političke posljedice i mogući scenariji nakon konačnog prebrojavanja
Važno je, međutim, naglasiti da je riječ isključivo o preliminarnoj projekciji. Konačni izborni rezultati još se zbrajaju, a upravo taj preostali dio procesa može utjecati na procente i raspodjelu posljednjih mandata. U sistemima proporcionalne zastupljenosti često i mali broj preostalih glasova može odlučiti hoće li neka stranka preći prag, izgubiti mandat ili dobiti dodatno mjesto na račun konkurencije.
Zbog toga svaka objavljena projekcija u ovoj fazi predstavlja sliku trenutnog stanja, a ne konačan politički rasplet.
Posebnu pažnju javnosti privlače i pojedinačni rezultati kandidata unutar listi, jer oni pokazuju ko trenutno ima najveću podršku birača na terenu. Prema objavljenim podacima, vidljivo je da pojedini kandidati ostvaruju značajan broj ličnih glasova, što može biti važno prilikom raspodjele mandata unutar same liste. U praksi to znači da nije presudno samo koliko je neka stranka osvojila ukupno glasova, već i koji kandidati unutar nje imaju najbolji individualni rezultat.
To često utiče na kasniji politički uticaj, unutrašnje odnose u stranci, pa čak i na izbor budućih nosilaca skupštinskih i izvršnih funkcija.
Ukoliko se preliminarna slika potvrdi, Unsko-sanski kanton bi i nakon ovih izbora mogao ući u period intenzivnih političkih konsultacija. Iskustvo ranijih ciklusa pokazuje da se vlast u ovom kantonu gotovo nikada ne formira brzo i jednostavno, posebno kada rezultati ne daju jasnog pobjednika sa apsolutnom većinom. U takvim okolnostima programi stranaka često padaju u drugi plan pred pitanjima političke kompatibilnosti, međusobnog povjerenja i spremnosti na ustupke.
Upravo zato će naredni dani biti odlučujući ne samo za raspodjelu funkcija, nego i za smjer kojim će kanton ići u narednom periodu.
Za građane Unsko-sanskog kantona najvažnije je da konačni rezultat bude jasan, transparentan i pravovremeno potvrđen, kako bi nova skupštinska većina mogla biti formirana na osnovu nespornih činjenica. Bez obzira na to ko će na kraju imati najviše mandata, izborni ishod pokazuje jednu važnu stvar: politička scena u kantonu ostaje raznolika, a buduća vlast će morati biti rezultat kompromisa i dogovora više aktera.
Upravo u tome se krije prava politička neizvjesnost ovog izbornog ciklusa, koja će, čini se, potrajati sve dok i posljednji glas ne bude prebrojan.
