„Hodao je 12 kilometara bosonog. Da preživi.“
Amir je bio samo dječak. Mršav, bos, u poderanoj odjeći. Hodao je 12 kilometara – ne zbog škole, ne u igri, već u potrazi za hranom.
Kada je stigao do punktova za pomoć, poljubio je ruku čovjeku koji mu je pružio pola vrećice riže i leće. Zahvalio se na ostacima. To mu je bilo dovoljno. Bio je zahvalan. Bio je gladan.
Ali nije se vratio kući.
Dok se udaljavao, izraelske snage su otvorile vatru na masu. Suzavac. Šok bombe. Pravi metci. Amir je trčao. Nije uspio.
Ubijen je.
To je ispričao Anthony Aguilar, bivši američki “Zeleni beretka”, koji je u Gazi radio s humanitarnom fondacijom. Rekao je ono što mnogi znaju, ali šute:
„Ovo nije rat. Ovo je ubijanje gladne djece.“
Dječak koji je preživljavao na mrvicama nije preživio metak.
Svjedočanstvo Aguilara dolazi dok međunarodna tijela upozoravaju – glad u Gazi je stvarna, djeca gladuju, a pomoć je blokirana.
Gaza ne treba tišinu svijeta. Gaza ne treba više izvještaja. Treba pravdu prenosi hayat
