Neprihvatljivo nasilje u Dnevnom centru u Crnoj Gori
Uzimajući u obzir recentne događaje u Crnoj Gori, pažnju javnosti privukao je ozbiljan incident koji se desio u Dnevnom centru za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju. Ovaj slučaj je izazvao veliku zabrinutost, prvenstveno zbog ozbiljnosti optužbi o nasilju i neadekvatnom ponašanju osoblja prema djeci koja se već nalaze u ranjivom položaju. Prema dostupnim informacijama, defektolog koji je radio u centru nije imao licencu za rad, što dodatno komplikuje situaciju i postavlja pitanja o kvalitetu i sigurnosti usluga koje se pružaju ovoj populaciji.
Incident se odigrao 26. februara ove godine, kada je devetogodišnji dječak sa razvojnim smetnjama postao žrtva agresije dvoje zaposlenih. Kako se navodi, defektolog je dva puta udario dječaka, dok je njegovateljica uhvatila dijete za vrat i bacila ga na pod. Ovaj brutalni akt nasilja ne samo da je neprihvatljiv, već i ukazuje na ozbiljan nedostatak profesionalnosti, empatije i osnovnog humanizma u radu s djecom koja se suočavaju s različitim izazovima u razvoju. U ovom kontekstu, važno je naglasiti da djeca sa smetnjama u razvoju zahtijevaju posebnu pažnju i pomoć koja bi im omogućila da se osjećaju sigurno i poštovano.
Reakcija nadležnih institucija bila je brza, ali nije bila dovoljna da ublaži strah i zabrinutost roditelja i šire javnosti. Defektolog i njegovateljica su otpušteni, dok je medicinska sestra koja je bila prisutna tokom incidenta udaljena s posla, dok traje postupak utvrđivanja odgovornosti. Ova odluka ukazuje na to da se situacija shvata ozbiljno, ali postavlja se pitanje: kako je moguće da su ovakvi pojedinci imali pristup djeci u Dnevnom centru? Da li su postojali mehanizmi nadzora koji su mogli spriječiti ovakve incidente? Očigledno je da su potrebne rigoroznije procedure selekcije i obuke osoblja koje radi s ovim najranjivijim grupama.
U izvještaju ombudsmana, jasno se naglašava da je neprihvatljivo ponašanje zaposlenih trebalo blago uočiti i da su adekvatne mjere trebale biti preduzete kako bi se spriječilo nasilje. To ukazuje na sistemske probleme unutar Dnevnog centra, uključujući nedostatak obuke i nadzora nad osobljem. Pitanje je koliko su centri poput ovog opremljeni da se nose s izazovima koje donosi rad s djecom s posebnim potrebama, a posebno koliko su educirani da prepoznaju i reagiraju na znake nasilja ili emocionalnog zlostavljanja. Mnogi stručnjaci smatraju da su edukacija i kontinuirano usavršavanje ključevi za prevenciju ovakvih incidenata.
Ovaj incident ne smije biti samo još jedan u nizu. Potrebno je preispitati postojeće procedure i politike koje se odnose na zaštitu djece u ovakvim ustanovama. Uloga državnih institucija, kao i nevladinih organizacija, treba biti jača kako bi se osigurala bezbrižnost i sigurnost djece koja su najranjivija u društvu. Također, važno je osnažiti roditelje i zajednicu da prijave sve oblike nasilja i neprihvatljivog ponašanja, a ne da se boje reakcija ili posljedica. U tom smislu, edukacija javnosti o pravima djece i načinu na koji mogu prijaviti nasilje od suštinskog je značaja.
Na kraju, ovaj slučaj nas podsjeća na važnost edukacije i stalnog usavršavanja osoblja koje radi s djecom i mladima. Potrebno je razvijati programe koji će pomoći u jačanju empatije, emocionalne inteligencije i stručnosti zaposlenih. Samo tako možemo stvoriti sigurno okruženje u kojem će se svaka djeca moći razvijati i napredovati bez straha od nasilja ili zlostavljanja. U ovom kontekstu, važno je razvijati i implementirati protokole koji će se koristiti u slučajevima nasilja, kao i osigurati da svi zaposlenici budu obučeni da ih prepoznaju i pravilno reaguju.
Preporuke za unapređenje sistema zaštite djece uključuju i izradu jasnih smernica za rad s djecom sa smetnjama u razvoju, kao i jačanje saradnje između različitih institucija koje se bave zaštitom prava djece. Neophodno je da se društvo angažuje u ovom procesu, kako bi se stvorila zajednica koja ne tolerira nasilje i gdje će svaka žrtva imati podršku potrebnu za oporavak. Samo zajedničkim snagama možemo osigurati da se ovakvi incidenti više ne ponavljaju, a da djeca dobiju zaštitu i podršku koja im je potrebna.
