U južnim krajevima Hercegovine, gdje se priroda stapa s tradicijom i svakodnevnim životom, jedan čovjek već skoro dvadeset godina svojim radom podsjeća da se i od onoga što raste spontano u šumi može pristojno živjeti. Ilija Vukasović iz Trebinja bavi se specifičnom i pomalo zaboravljenom djelatnošću – berbom bršljana, biljke koja nosi dvostruku prirodu: istovremeno otrovna i ljekovita.
Bršljan, lokalno poznat i kao brštan, Iliji nije samo sredstvo za zaradu. On ga doživljava i kao životni poziv, nešto što ga veže za zemlju i prirodu. Ova biljka, čiji listovi sadrže aktivne supstance korisne u borbi protiv kašlja, pronalazi svoje mjesto u medicinskoj industriji, najčešće se izvozi u Njemačku, gdje se koristi u proizvodnji sirupa i biljnih preparata.
Berba bršljana, iako fizički zahtjevna, pruža mogućnost solidne dnevne zarade. Cijena po kilogramu zavisi od tržišta i kreće se između 2 i 3,50 konvertibilnih maraka. Najveće količine Ilija otkupljuje u Stocu, jer tamo postiže najbolju cijenu. Iskusan berač, prema njegovim riječima, može prikupiti i do 120 kilograma dnevno, što mu potencijalno donosi dnevni prihod od oko 350 KM.
Uprkos unosnosti ovog zanata, danas ga obavlja tek nekolicina ljudi. Ilija navodi da je nekada preko stotinu ljudi u Trebinju živjelo od branja bršljana, dok ih je sada ostalo svega nekoliko – najviše pet ili šest aktivnih berača. Slična situacija je i u obližnjim mjestima kao što su Ljubinje i Stolac, gdje se još uvijek poneko bavi ovom djelatnošću.
On smatra da je glavni razlog za opadanje interesa u promjeni životnih prioriteta kod mlađih generacija. „Mladost neće da bere, svako voli gospodski život“, kaže on, ističući da današnja omladina više teži kancelarijskim poslovima, tehnologiji i gradskom životu, dok prirodni zanati ostaju u rukama rijetkih entuzijasta.
Trebinje i šira hercegovačka regija bogate su ne samo bršljanom, već i nizom drugih ljekovitih biljaka, koje imaju svoje mjesto u narodnoj medicini i savremenoj farmaciji. Neke od njih uključuju:
-
Kadulju – bere se ljeti i poznata je po antiseptičkim svojstvima.
-
Pelin – tradicionalno se skuplja u proljeće, koristi se protiv probavnih tegoba.
-
Vrijesak – bere se u jesen i koristi se za pročišćavanje organizma.
-
Smilje – popularno u kozmetičkoj industriji, ima anti-age svojstva.
Berba ovih biljaka pokriva gotovo cijelu godinu, pa oni koji su posvećeni ovom zanatu mogu imati stalan prihod kroz sezonske cikluse. Za zimu je rezervisan bršljan, dok proljeće, ljeto i jesen donose nove vrste i nove izazove.
Međutim, ono što Iliju izdvaja od ostalih nije samo upornost, već i emotivni odnos prema poslu koji obavlja. On ističe da mu rad u prirodi pomaže da se psihički odmori. „Volim ovaj posao“, kaže dok se kroz sunčane hercegovačke obronke probija u potrazi za još jednim snopom zelenih listova.
Ova povezanost sa prirodom ne svodi se isključivo na ekonomsku korist. Za Iliju, branje bilja predstavlja oblik duhovne ravnoteže, spoj tradicije, zdravlja i lične discipline. Njegova priča je, u isto vrijeme, i upozorenje – jer dok biljke rastu i dok priroda nudi svoja blaga, sve je manje onih koji žele da ih rukuju.
Ilijin primjer pokazuje da i u savremenom svijetu, prepunom tehnologije i brzih promjena, postoji vrijednost u jednostavnim poslovima povezanima s prirodom. Njegov život je dokaz da se od prirode može ne samo živjeti, već i pronaći unutrašnji mir. U vremenu kada mnogi tragaju za egzistencijalnom sigurnošću kroz kompleksne poslove, priča jednog berača bršljana nudi drugačiju viziju – onu gdje se priroda, rad i skromnost pretvaraju u stabilan izvor prihoda i zadovoljstva.
Ilijin rad i posvećenost podsjećaju na jednu važnu istinu – vrijednost svakog posla ne mjeri se njegovom glamuroznošću, već iskrenošću i predanošću s kojom se obavlja. U njegovoj tišini, daleko od javne pažnje i moderne trke za statusom, krije se autentičan primjer opstanka i dostojanstva. Možda njegova priča neće inspirisati mase da se vrate prirodi, ali može poslužiti kao podsjetnik da su upornost, skromnost i bliskost s prirodom vrijednosti koje i dalje imaju svoje mjesto – posebno u svijetu koji ih sve češće zaboravlja.
