Oglasi - Advertisement

Politička scena Bosne i Hercegovine još jednom je uzdrmana izjavama predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je otvoreno i bez uvijanja izrazio svoje nezadovoljstvo u vezi sa djelovanjem visokog predstavnika Christiana Schmidta, ali i kritikovao opozicione snage iz Republike Srpske koje su, kako kaže, ušle u saradnju s međunarodnim faktorima na štetu interesa RS. Njegove izjave odražavaju duboku političku krizu, ali i sve prisutniji jaz između entiteta i centralnih institucija BiH.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Dodik je direktno optužio opoziciju da su iznevjerili RS, time što su u jednom trenutku priznali Schmidta, a kasnije se pokušali distancirati od njega. Ovakav stav, prema njegovim riječima, pokazuje političku neiskrenost i oportunizam, jer su navodno motivisani isključivo podrškom koju dobijaju od stranih diplomata i Schmidta lično. Posebno je naglasio da takvo ponašanje ne odražava volju naroda iz RS, već interese pojedinaca koji bi, prema njegovim riječima, rado žrtvovali stabilnost entiteta zarad fotelja u državnoj vlasti.

Dodik je iznova osporio legitimitet Christiana Schmidta, tvrdeći da on nikada nije formalno izabran kao visoki predstavnik, već je postavljen voljom “nekih neformalnih zemalja”. Ističe da je problem dodatno eskalirao onog trenutka kada je Schmidt počeo nametati zakone i pokretati sudske postupke, što Dodik vidi kao direktan napad na unutrašnji suverenitet Bosne i Hercegovine, ali i na status Republike Srpske.

Prema njegovom mišljenju, trenutna situacija u zemlji je toliko ozbiljna da se BiH više ne može smatrati funkcionalnom državom. Navodi da je riječ o zemlji koja podsjeća na “propalu strukturu bez kohezije i zajedničke volje”, te da sve što RS pokušava jeste očuvati vlastiti entitet i spriječiti dalje urušavanje njenih nadležnosti. U tom kontekstu, Dodik vidi muslimanske političke strukture iz Sarajeva kao ključne aktere koji, po njegovim tvrdnjama, prihvataju Schmidtove odluke i sude po njegovim uputama, što on vidi kao opasno vraćanje unazad, u vrijeme kada BiH nije imala unutrašnju samostalnost.

Dodikova retorika obilovala je ozbiljnim optužbama i dramatičnim tonom. Među ključnim porukama koje je poslao, izdvajaju se sljedeće:

  • Schmidt je nazvan “grobarom Bosne i Hercegovine”;

  • Ukoliko se Schmidt ili njegov ministar pojave na teritoriji RS, biće “istjerani”;

  • Opozicija iz RS je optužena da je “izdala narod zbog ličnih interesa”;

  • Istaknuto je da je BiH izgubila svaki smisao ukoliko ne dođe do brzog političkog dogovora.

Posebno je zanimljivo Dodikovo insistiranje na potrebi za “dogovorom tri strane u BiH”, jer smatra da trenutna politička konstelacija ne pruža mogućnost za ravnotežu interesa. Bez tog dogovora, naglašava on, BiH ne može opstati kao država, jer je lišena zajedničkog političkog cilja i međuentitetskog povjerenja.

U kontekstu dešavanja u RS, Dodik se osvrnuo i na ponašanje domaće opozicije, tvrdeći da su u više navrata pokazali nedosljednost – najprije su priznali Schmidta, zatim ga odbacili, a sada mu se opet približavaju. To vidi kao pokušaj da preko institucionalne popune u Sarajevu ostvare političku korist, zanemarujući interese građana koje navodno predstavljaju.

Ovakve izjave dolaze u trenutku kada se BiH već suočava s dubokim unutrašnjim izazovima – od nefunkcionalnih institucija, preko blokada u radu parlamenta, pa do neslaganja oko ključnih zakona koji bi trebali ubrzati evropski put zemlje. Dodikova poruka ne ostavlja mnogo prostora za optimizam, već više djeluje kao upozorenje o mogućem produbljivanju krize.

Zaključno, Dodikova poruka sadrži jasne političke poruke:

  • Republika Srpska ostaje odlučna u odbijanju autoriteta kojeg ne priznaje.

  • Opozicija koja sarađuje sa Schmidtom i stranim diplomatama radi protiv interesa RS.

  • Bez hitnog političkog dogovora između tri naroda, BiH neće imati ni smisla, ni funkciju.

Iako ovakve izjave podstiču dodatne podjele, one ujedno ukazuju i na urgentnu potrebu za dijalogom. Politička klima u Bosni i Hercegovini već godinama odražava duboku polarizaciju, a poruke poput ovih dodatno otežavaju mogućnost pomirenja i zajedničkog djelovanja. Kako će se situacija dalje razvijati, ostaje da se vidi, ali jasno je da je prostor za kompromis sve uži, a retorika sve zapaljivija.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here