U nedavnom obraćanju javnosti nakon sastanka vladajuće koalicije u entitetu Republika Srpska, predsjednik Milorad Dodik iznio je niz izjava koje su izazvale snažne reakcije širom Bosne i Hercegovine i regiona. Njegovi komentari, ocijenjeni kao uvredljivi, šovinistički i historijski neutemeljeni, u javnosti su doživljeni kao najkontroverzniji do sada, a naročito je odjeknula njegova izjava u kojoj poziva Bošnjake da se “vrate pravoslavlju”.
U svom govoru, Dodik je ustvrdio da se Bosna i Hercegovina “raspada”, te upotrijebio izraz da njen trag “smrdi na nečovještvo”, čime je još jednom doveo u pitanje održivost državnog poretka BiH. Posebno je osporavao legitimitet visokog predstavnika Christiana Schmidta, nazivajući ga “nelegalnim” i sugerišući da su Bošnjaci ti koji prihvataju njegove odluke nadajući se “drugom poluvremenu”.
Međutim, najzapaljivija i najkomentiranija izjava ticala se pitanja vjerskog identiteta Bošnjaka. Dodik je rekao da bi “rješenje za BiH bilo da se muslimani vrate svojoj staroj pravoslavnoj vjeri”, navodeći kako su, prema njegovom tumačenju, njihovi preci “prešli na islam pod osmanskom prisilom”. Dodao je da bi u tom slučaju Bosna i Hercegovina postala većinski srpska država, što je prema njemu jedini način njenog opstanka.
U obrazloženju te ideje, Dodik je naveo da je ovakav prijedlog za njega “korektno rješenje”, jer se temelji na, kako kaže, istorijskim činjenicama. On tvrdi da Bošnjaci treba da se “vrate vjeri svojih predaka”, čime bi, prema njegovoj logici, “BiH bila srpska zemlja u većinskom smislu”.
Osim vjerskih tema, Dodik je u govoru dotakao i pitanje statusa Brčko distrikta. Dao je nejasan prijedlog da se “Brčko vrati Federaciji, ali 50 posto”, uz ideju da bi se tada trebala “povući linija razgraničenja” između entiteta. Optužio je bošnjačke političke snage da je Brčko zamišljeno kao “klin unutar RS-a”, i tvrdio da su Srbi većina na tom području, te da nema govora o njegovom “uzimanju”.
U daljoj argumentaciji, Dodik je poručio: “Prestanite govoriti o Brčkom. Status Brčkog je riješen konačnom arbitražnom odlukom i mi mislimo da je ta priča završena.” Ovim stavom, predsjednik RS-a pokušava zatvoriti vrata svakoj budućoj raspravi o ovoj izuzetno osjetljivoj teritorijalnoj jedinici unutar Bosne i Hercegovine.
U svom govoru najavio je i da će od Srbije zatražiti da u Narodnoj skupštini razmatra položaj Republike Srpske. Izrazio je zabrinutost da je RS “napadnuta iznutra”, te istakao da iza Denisa Bećirovića ostaje “raspadnuta Bosna i Hercegovina”. Ova tvrdnja dodatno produbljuje političku krizu, jer dolazi iz usta lidera entiteta koji bi, po Ustavu BiH, trebalo djelovati u skladu s interesima cijele države.
U nastavku izlaganja Dodik je otvoreno izrazio zadovoljstvo zbog moguće disolucije BiH, rekavši: “Drago mi je što će se BiH raspasti.” Time je jasno dao do znanja da ne priznaje legitimitet i budućnost zajedničke države, što se može tumačiti kao direktan atak na njen ustavni poredak.
Na samom kraju obraćanja, ponovio je svoj stav da Srbija treba stajati iza Republike Srpske, kazavši da je “odbrana Srba, ma gdje se nalazili, državni interes Srbije”. U njegovoj viziji, jedina održiva BiH bila bi ona u kojoj su Bošnjaci pravoslavci, a RS podržana direktno iz Beograda. To je ponovio i rečenicom: “Nek se Bošnjaci vrate pravoslavnoj vjeri i Bosna i Hercegovina će biti većinski srpska i onda možemo zajedno graditi državu.”
Ove izjave ne samo da su naišle na kritike unutar BiH, već su izazvale zabrinutost i šok u regionu. Mnogi ih ocjenjuju kao poticanje na vjersku i nacionalnu netrpeljivost, što predstavlja ozbiljno ugrožavanje stabilnosti u zemlji koja je još uvijek osjetljiva na etničke podjele i ratne traume iz prošlosti.
Da sumiramo, Dodikovo obraćanje sadrži:
-
Negiranje ustavnog poretka BiH;
-
Pozive na vjersku asimilaciju Bošnjaka;
-
Pokušaj revizije statusa Brčko distrikta;
-
Zahtjev za većim uplivom Srbije u unutrašnje prilike u BiH.
U kontekstu regionalnih odnosa, ovakve izjave ne doprinose miru niti stabilnosti, već dodatno polarizuju političku i etničku scenu. Retorika koja negira identitet jednog naroda i poziva na njegovu vjersku transformaciju opasno podsjeća na narative prošlih decenija koji su vodili u konflikte.
Zaključno, ovakvi istupi ukazuju na duboke političke i društvene tenzije unutar Bosne i Hercegovine. Umjesto da se gradi most između različitih naroda, plasiranjem radikalnih ideja i historijski neutemeljenih tvrdnji, lideri dodatno produbljuju podjele. U ovom trenutku, potrebni su smireni tonovi, međusobno poštovanje i fokus na izgradnju funkcionalne države, a ne izjave koje prizivaju duhove prošlosti i pozivaju na opasne eksperimente s identitetima.
