U nedavnom televizijskom gostovanju u emisiji Telering, čiji je voditelj poznati novinar Mate Đaković, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik iznio je niz zabrinjavajućih izjava o svom osjećaju nesigurnosti u okviru Bosne i Hercegovine. Iako je već duže vremena poznat po svojim politički oštrim i često kontraverznim nastupima, ovoga puta Dodik je dodatno zaoštrio ton, tvrdeći da se “u svakoj drugoj zemlji osjeća sigurnije nego u vlastitoj državi”. I pored tog osjećaja nesigurnosti, kako je naveo, osjeća određeno zadovoljstvo jer je uvjeren da je u pravu, te da se “sa mnogo volje i energije brani od nepravde”.
U razgovoru je naglasio da njegov osjećaj nesigurnosti nije počeo odnedavno, već da datira još prije odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koje smatra nepravednim i politički motivisanim. Istakao je kako je tokom svoje karijere dobijao najveći broj prijetnji u BiH, što, prema njegovim tvrdnjama, dolazi i od ljudi iz zemlje, ali i iz inostranstva. Posebno je podvukao da su neke od tih prijetnji motivisane političkim islamom, te da su u tim slučajevima bile ugrožene i njegove najbliže – porodica i djeca.
Jedan od ključnih elemenata njegovog izlaganja odnosi se na, kako je rekao, selektivnu pravdu i dvostruke aršine pravosuđa u BiH. Dodik je naveo primjer situacije u kojoj su dva građanina Republike Srpske napisala poruku “Seno, nisu u pravu, čekamo te”, aludirajući na poznatu glumicu Senu Uzunović. Ta poruka je, po njemu, bila dovoljna da se protiv njih pokrene postupak, uhapse i odredi pritvor u trajanju od mjesec dana. Istovremeno, tvrdi Dodik, “nijedna pravosudna institucija ne reaguje kada prijetnje dolaze s druge strane”, posebno kada su uperene protiv njega lično.
U tom kontekstu, Dodik je osvrnuo pažnju i na slučaj bivšeg ministra bezbjednosti Nenada Nešića, koji se već četiri mjeseca nalazi u pritvoru zbog, kako kaže, sumnjivih optužbi i politički montiranih procesa. Dodik ističe da je Nešić praktično unaprijed osuđen, bez dokazane krivice, i da se njegovo hapšenje koristi kao način političkog pritiska na funkcionere iz Republike Srpske.
Ključne poruke koje Dodik pokušava prenijeti javnosti mogu se sažeti kroz sljedeće stavke:
-
Osjećaj lične nesigurnosti u Bosni i Hercegovini, koji navodno traje godinama;
-
Postojanje prijetnji motivisanih političko-religijskim ekstremizmom, usmjerenih na njega i njegovu porodicu;
-
Nejednak pristup pravosuđa, gdje se djeluje ekspresno u RS-u, ali se ne procesuira prijetnje upućene njemu;
-
Politička instrumentalizacija pravosuđa, kroz slučajeve poput hapšenja Nenada Nešića;
-
Snažna uvjerenost u vlastitu ispravnost, uz isticanje spremnosti da se i dalje “bori protiv nepravde”.
Dodikovo gostovanje dolazi u trenutku kada se tenzije unutar BiH ponovo zaoštravaju, a odnosi među političkim akterima postaju sve napetiji. Njegove izjave, u kombinaciji sa aktuelnim političkim procesima, doprinose osjećaju sveopšte nestabilnosti i podjela. Iako se pokušava predstaviti kao žrtva nepravednog sistema, mnogi analitičari ističu da se iza ovakvih nastupa najčešće kriju pokušaji preusmjeravanja pažnje sa stvarnih problema i neuspjeha unutar entitetske vlasti.
Dodikova navodna briga za Nešića, kako su izvijestili pojedini mediji, uključujući Slobodnu Bosnu, dodatno otvara pitanja o političkim motivima koji stoje iza njegovih javnih istupa. Nije rijetkost da se u političkom diskursu u BiH koristi retorika ugroženosti kako bi se homogenizirala podrška unutar entiteta ili etničke grupe. U tom smislu, ovakve izjave više djeluju kao strateški medijski potez, a manje kao autentičan izraz zabrinutosti.
U zaključku, Dodikovo izlaganje kod Mate Đakovića predstavlja još jedan u nizu pokušaja da se politički kapital gradi na osnovu narativa ugroženosti i nepravde. Kroz pažljivo birane riječi, plasira se slika čovjeka koji se, iako napadan sa svih strana, i dalje bori za pravdu i interes svog naroda. Međutim, s obzirom na političku pozadinu i sve što je prethodilo ovoj emisiji, ostaje otvoreno pitanje: da li se zaista radi o ličnoj brizi ili tek o još jednom poglavlju u političkoj kampanji koja nikada ne prestaje?
