Politička Pantomima: Čović i Dodik u Srži Bosanskohercegovačke Drame
U okviru trenutne političke klime u Bosni i Hercegovini, često svjedočimo scenama koje ukazuju na duboke podjele i nesuglasice unutar društva. Jedna takva scena odigrala se nedavno u Banjoj Luci, gdje je Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, stao pored Milorada Dodika, predsjednika RS-a, te ga nazvao “predsjednikom”. Ovaj trenutak nije bio samo neobičan, već je bio i simboličan, otvarajući brojna pitanja o legitimitetu i moralnosti političkog vođenja u zemlji koja se još uvijek bori sa posljedicama rata. U ovoj situaciji, postavlja se pitanje: koliko su ti politici zaista posvećeni interesima naroda, a koliko vlastitim ambicijama?
Naime, Čović je u svojoj izjavi kazao: “Predsjedniče Dodik, naše zajedništvo može napraviti čudo.” Ovaj izraz “predsjedniče” izaziva brojne kritike i sumnje o tome ko je zapravo legitimno vođstvo u Bosni i Hercegovini. Analitičari, politički komentatori i javnost često ukazuju na to da je Dodik izgubio pravo na taj naziv. Njegov politički put obilježen je secesionističkim tendencijama, kao i upravljanjem koje često zanemaruje zakonske okvire. Manuelni pristup upravljanju, koji karakteriše njegov način vođenja, stvara sumnju u sposobnost takvog vođenja da donese stabilnost i mir u zemlju.
Dodik kao Simbol Praznine
Dodik se u posljednje vrijeme ponaša kao vođa koji ne priznaje ni državne institucije, ni odluke koje dolaze iz pravosudnog sistema. Njegova vlast se često temelji na manipulaciji i strahu, a ne na legitimitetu i poštovanju zakona. Kada Čović naziva Dodika “predsjednikom”, postavlja se pitanje: Čija je to igra, i kako to utječe na Bosnu i Hercegovinu? Čini se da su njihovi odnosi rezultat političke strategije koja treba odvratiti pažnju od stvarnih problema s kojima se građani suočavaju. U ovoj političkoj igri, Dodik se ponaša kao simbol praznine, vođa bez vizije, koji djeluje unutar okvira svojih interesa, dok ignorira širu sliku.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste i prisustvo hrvatskog premijera Andrej Plenković, koji je također dio ove političke igre. Njegov dolazak u Bosnu i Hercegovinu nije samo simboličan, već ima i duboku političku pozadinu. Plenković dolazi s namjerom da podrži Dodika, koji, s druge strane, pokazuje svoje neprijateljstvo prema državnim institucijama. Ova međusobna podrška između Dodika i Plenkovića samo dodatno potencira podjele unutar zemlje. Zabrinjavajuće je to što se lideri iz susjednih zemalja često miješaju u unutrašnje poslove BiH, a to doprinosi destabilizaciji i produbljivanju međunacionalnih odnosa.
Uloga Međuostalog Naroda
Dok se Čović i Dodik igraju svojim titulama i međusobnim prepoznavanjem, obični građani Bosne i Hercegovine trpe posljedice njihovih odluka. Bošnjaci, Hrvati i Srbi, koji su prisiljeni živjeti u ovom političkom vakuumu, ne vide nikakav napredak niti stabilnost. Svjedočimo politici koja je više usmjerena na lične interese nego na dobrobit naroda. Ova situacija stvara osjećaj besperspektivnosti i razočaranja među građanima, kojima je potrebna promjena, a ne još jedan politički teatar. Na terenu se osjećaju posljedice, jer su mnogi ljudi nezadovoljni stanjem u društvu i ekonomiji, što dodatno pogoršava i onako teške životne okolnosti.
U ovom kontekstu, važno je naglasiti da oni koji se predstavljaju kao vođe, zapravo često djeluju u suprotnosti s interesima svojih naroda. Dodik i Čović nisu lideri koji traže zajedništvo, već oni koji produbljuju razdore. Njihova “zajedništva” su samo političke fraze koje ne donose ništa osim dodatne konfuzije i patnje građanima. Osim toga, sve veći broj ljudi u BiH izražava sumnju u sposobnost postojećih političkih elita da donesu pozitivne promjene, što može dovesti do daljeg političkog apstinenta i pasivizacije građana.
Šta Dalje?
Na kraju, postavlja se pitanje: šta dalja budućnost nosi za Bosnu i Hercegovinu? U trenutku kada lideri, poput Čovića i Dodika, ne priznaju jedni druge, ni sistem, građani ostaju bez pravih predstavnika. Ova politička situacija zahtijeva hitne promjene i nove pristupe koji će donijeti stabilnost i mir. Aktivizam građana, podrška pravnim strukturama i osvješćivanje o važnosti zajedničkog suživota ključni su za izgradnju bolje budućnosti. Potrebno je raditi na izgradnji povjerenja među različitim etničkim grupama i uključiti građane u proces donošenja odluka.
Osim toga, međunarodna zajednica mora imati aktivniju ulogu u posredovanju i podršci procesu izgradnje povjerenja među narodima u Bosni i Hercegovini. Bez konstruktivnog dijaloga i saradnje, zemlja će ostati zarobljena u ovom beskrajnog političkom ciklusu nesigurnosti i sukoba. Prvo što treba učiniti je prestati s politikom koja negira genocid i s političkim vođama koji nisu sposobni preuzeti odgovornost za svoje postupke. U tim nastojanjima, obrazovanje i medijska pismenost igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja i poticanju aktivizma među mladima, koji predstavljaju budućnost zemlje.
