Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), nedavno je iznio prijedlog za ustavno preuređenje BiH, kojeg je predstavio kao ključ za dugoročnu stabilnost zemlje. Čović je istaknuo kako bi Bosna i Hercegovina mogla osigurati svoju stabilnost i budućnost ako bude organizirana u tri federalne jedinice – bošnjačku, hrvatsku i srpsku. Ovaj prijedlog nije usmjeren prema razgradnji zemlje, već prema njezinoj stabilizaciji, što Čović smatra temeljnim uvjetom za dugoročni mir i ravnotežu među narodima.
U intervjuu za “Hrvatski tjednik”, Čović je pojasnio kako trenutna situacija, u kojoj jedan narod mora stalno boriti za priznavanje svojih prava, nije održiva. Prema njegovim riječima, BiH kao država neće moći opstati ako se ne usmjere na ravnotežu i poštovanje prava svih konstitutivnih naroda. On smatra da bi tri federalne jedinice omogućile stabilnost i smanjile problem preglasavanja, što bi dalo svim narodima u zemlji osjećaj sigurnosti. Ovaj prijedlog dolazi u kontekstu sveprisutnih političkih nesuglasica u zemlji, ali Čović tvrdi da to nije poziv na podjelu zemlje, već pokušaj da se očuva Dejtonski sporazum, koji je, prema njegovim riječima, temelji opstanak BiH.
Prema Čovićevim tvrdnjama, Hrvati su najugroženiji narod u BiH jer, kako tvrdi, iako dosljedno poštuju ustavni poredak i načela Dejtonskog sporazuma, suočavaju se sa stalnim političkim prijetnjama. U ovoj situaciji, Čović je naveo kako su bošnjačke stranke odlučno protiv koncepta konstitutivnosti i ustavne jednakopravnosti naroda, zagovarajući građansku državu. Prema njemu, takva politika predstavlja samo paravan za političku dominaciju većinskog naroda – Bošnjaka. Čović optužuje bošnjačke političare da sustavno pokušavaju razgraditi BiH kao državu tri konstitutivna naroda i pretvoriti je u nacionalnu državu jednog naroda, što bi dovelo do nestabilnosti i podjela u zemlji.
Čović se osvrnuo i na reakcije Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske (RS), koji se protivi bošnjačkoj dominaciji u BiH, posebice u kontekstu Izbornog zakona. On je istaknuo da je Dodikovo ponašanje politički refleks na ono što se dešava u Federaciji BiH, gdje, kako kaže Čović, Bošnjaci mogu birati Hrvate u vlasti. Dodik, prema Čoviću, vidi ovu situaciju kao prijetnju, jer bi se i Srbi mogli naći u sličnoj situaciji, pa zato reagira burno. Iako možda pretjerano, Čović smatra da su Dodikove reakcije razumljive, jer ukazuju na politički problem koji postoji u BiH.
Jedno od ključnih pitanja za Hrvate u BiH je Izborni zakon, koji, prema Čoviću, mora biti reformiran kako bi se spriječilo preglasavanje i osigurao legitimni izbor predstavnika svakog konstitutivnog naroda, posebno hrvatskog člana Predsjedništva BiH. On tvrdi da Hrvati ne traže ništa izvan onoga što već stoji u Ustavu – pravo da biraju svoje legitimne predstavnike. U tom kontekstu, Čović predlaže da hrvatski član Predsjedništva bude biran većinskom voljom Hrvata, a ne, kako sada stoji, voljom bošnjačke većine. Ovaj prijedlog smatra ključnim za očuvanje ravnoteže i jednakopravnosti svih naroda u BiH.
Dragan Čović ističe da budućnost BiH mora biti zasnovana na dogovoru, uvažavanju i jednakopravnosti naroda, a nikako na dominaciji većine. Smatra da BiH može postati modernom evropskom državom ako se vrati temeljima Dejtonskog sporazuma, koji je osigurao ravnotežu između tri naroda. Međutim, ako BiH ostane talac brojčane dominacije i ne uspije uskladiti prava naroda, Čović vjeruje da će postati neodrživ projekt. Na taj način, Čović ukazuje na važnost očuvanja federalnog uređenja koje osigurava ravnotežu i stabilnost u zemlji.
Za kraj, Čović zaključuje da Bosna i Hercegovina može opstati kao zajednica tri ravnopravna naroda, pod uvjetom da se vrati na osnovne principe Dejtonskog sporazuma. Reforma Izbornog zakona, kao i daljnje političko usuglašavanje svih naroda, ključni su za budućnost zemlje. U suprotnom, BiH će se suočiti s neodrživim političkim i institucionalnim problemima koji bi mogli ugroziti njezin opstanak.
U zaključku, Dragan Čović naglašava da je stabilnost BiH moguća samo kroz poštovanje ravnoteže među konstitutivnim narodima i temelje koje je postavio Dejtonski sporazum. Ako se političke stranke usmjere na dijalog i jednakopravnost, BiH bi mogla postati stabilna i prosperitetna država u kojoj svi narodi imaju jednaka prava. Bez toga, zemlja bi mogla nastaviti padati u političke i institucionalne krize, što bi moglo ozbiljno ugroziti njezin opstanak kao funkcionalne države.
