Pero Previšić, predsjednik Čapljinske neovisne stranke, nedavno je najavio oštar politički korak protiv Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i lidera Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Previšić je izjavio da će kao član Predsjedništva HNS-a podnijeti zahtjev za smjenu Čovića s čelne pozicije u stranci, tvrdeći da je ovaj lider dosadio i “Bogu i narodu” nakon što je 14 godina na čelu HNS-a, a da za to vrijeme nije ispunio nijedno svoje obećanje. Previšić također podsjeća na kontroverznu izjavu Dragana Čovića iz prošlosti, koja je, prema njegovim riječima, osramotila hrvatsko dostojanstvo. Posebno je oštar prema Čovićevim političkim postupcima, koji su, prema Previšiću, štetni za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
Previšić naglašava da je Čović svojim djelovanjem doveo do značajnog demografskog opadanja hrvatskog naroda u BiH, pri čemu je više od 300.000 Hrvata napustilo zemlju tijekom njegovog političkog mandata. Previšić smatra da su takvi rezultati zabrinjavajući i upozorava da, iako Čović često ističe kako postoji jedinstvo hrvatskog naroda, to jedinstvo u stvarnosti ne postoji. Također, Previšić kritizira ponašanje političkog vrha HDZ-a BiH, koji, prema njegovim riječima, nastoji poniziti neistomišljenike i pokušava monopolizirati politički prostor Hrvata, što uključuje i omalovažavanje svih onih koji ne podržavaju Čovića ili njegovu politiku.
Previšić se također osvrće na izjave koje je Marinko Čavara, blizak suradnik Čovića, dao u vezi s legitimitetom HDZ-a BiH. Čavara je tvrdio da HDZ BiH uživa ogromnu podršku hrvatskog biračkog tijela, dok su svi ostali politički akteri marginalizirani. Previšić smatra da su takve izjave besmislice, jer HNS nikada nije bio zamišljen kao paralelni parlament, već kao inteligentna platforma koja treba služiti hrvatskom narodu. Međutim, prema njegovim riječima, HNS je izgubio svoju prvobitnu funkciju, a politika koju vodi HDZ BiH, uz sve prisutne kontroverze, ne doprinosi dobrobiti hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Jedan od ključnih trenutaka koji Previšić spominje je nervozna reakcija Čovića, koji, prema njegovim riječima, nije uspio realizirati svoje obećanja o europskom putu. Iako javno forsira europske vrijednosti, Čović nastavlja podržavati Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, koji je, prema mišljenju mnogih političkih analitičara, poznat po svojim separatističkim stavovima. Previšić smatra da Čović mora donijeti jasnu političku odluku – ili će podržati Zapad i europske vrijednosti, ili će ostati vezan za Dodikov separatizam. Ovdje se jasno vidi duboka politička podjela koja je postojala unutar hrvatske političke elite.
Uz sve to, Hrvatska također počinje gubiti strpljenje prema Čovićevom političkom smjeru, posebno s obzirom na njegovu politiku prema Dodiku i njegovim separatističkim težnjama. Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora, iznio je svoje stajalište o Dodikovoj igri s trećim entitetom, ističući kako takva politika može izazvati bijes međunarodne zajednice i stvoriti negativne posljedice za hrvatski narod. Previšić se poziva na ovu izjavu Jandrokovića, naglašavajući da je očito kako Čović ne razumije ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi, a time i političke posljedice svojih postupaka.
Na kraju, Previšić zaključuje da je trenutna politička situacija u BiH neodrživa i da je potrebno poduzeti drastične mjere kako bi se spriječilo daljnje slabljenje hrvatskog naroda u ovoj zemlji. Smatra da će HDZ BiH morati preispitati svoju političku liniju, jer će podrška koju Čović sada ima biti sve slabija, a moguća politizacija trećeg entiteta neće donijeti ništa dobro za hrvatski narod u BiH.
Zaključak koji Previšić iznosi jasno ukazuje na političke podjele koje postoje unutar hrvatske političke scene u Bosni i Hercegovini, te izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog nestabilnosti koja može nastati uslijed takvih podjela. On traži novu političku orijentaciju, koja bi omogućila opstanak hrvatskog naroda u BiH, a istovremeno poziva na kritičko promišljanje o dužnosti političkih lidera da istinski rade u interesu svojih naroda, a ne da slijepo slijede vlastite političke ambicije.
S obzirom na političku nestabilnost i duboke podjele koje trenutno potresaju hrvatsku političku scenu u Bosni i Hercegovini, jasno je da je potrebna hitna reforma kako bi se osigurao opstanak i prosperitet hrvatskog naroda u ovoj zemlji. Previšić svojim izjavama otvara prostor za kritičko preispitivanje trenutne politike, pozivajući na veće jedinstvo i smanjenje političkih podjela, koje mogu imati dugoročne štetne posljedice za sve konstitutivne narode u BiH. Svi akteri u političkom životu trebaju prepoznati važnost suradnje i kompromisa, kako bi BiH, u njenoj političkoj i teritorijalnoj strukturi, mogla nastaviti koračati prema stabilnosti i prosperitetu.
