Navoditi na prostituciju maloljetne djevojčice bez roditeljskog staranja je zlo bez premca — jedno od najstrašnijih djela koje sam u posljednje vrijeme čuo. Bila bi to sramota i bljuvotina svakog društva: iskorištavati slabost, bespomoćnost i mladost radi novca.
Svako ko zarađuje od tuđe propasti, tko hrani svoju porodicu i sebi kupuje hljeb novcem zarađenim na takav način, učinio je težak kriminal i neviđeni moralni pad. To nije samo prekršaj protiv zakona — to je pasjaluk, gubitak ljudskog dostojanstva i savjesti.
Još je strašnije kad takvi postupci dolaze iz krugova koji bi trebali štititi i odgajati: od univerzitetskih profesora, preko policajaca i inspektora na visokim položajima. Kada oni, kojima je povjeren autoritet i odgovornost, počnu zloupotrebljavati svoju moć, onda pada svaki oslonac povjerenja u društvu. Nakon toga se pitamo — kome uopće vjerovati?
Gledajući sve to, lako je pomisliti da društvo ide putem koji vodi ka Božijoj kazni. Često se čini da ljudi svakim danom gube dio svoje dobrote — danas su gori nego jučer, a sutra će možda biti još gore. Razlog tome je životni stil ispunjen neposluhom prema Allahu i zarađivanjem na haram načinima, koji upropaštava i pojedince i zajednicu.
Koja nada ostaje onima koji zauzimaju odgovorne funkcije, a ne vjeruju da će pred Allahom polagati račun — i za velike i za male stvari? Gdje je strah od Onoga koji sve vidi, čak i kad se čovjek u mišju rupu sakrije?
Ovo je poziv na buđenje: da osudimo ono što je bezbožno, da zaštitimo nemoćne, da zahtijevamo odgovornost od onih u moći i da se svi, kao zajednica, vratimo moralu i pravdi. Samo tako možemo zaustaviti propadanje i vratiti izgubljeno povjerenje i dostojanstvo.
Prepricano sa profila: Sanin Musa
