Humanitarna Gesta Dubravka Grgića: Pomoć Bošnjačkoj Djeci u Stocu
U nedavnom incidentu koji je uzburkao javnost u Bosni i Hercegovini, Dubravko Grgić, poznati biznismen i humanitarac, ponudio je pomoć bošnjačkim učenicima iz Stoca koji su zbog nedostatka sredstava ostali bez prijevoza do škole. Ova situacija je osvetlila dublje probleme unutar obrazovnog sistema i pitanja jednakosti u pristupu obrazovanju, koja su prisutna u ovoj zemlji. U obrazovanju se ne radi samo o učenju, već i o ravnopravnosti i pravu svakog djeteta da dobije potrebne resurse kako bi moglo ostvariti svoj puni potencijal.
Grgić, vlasnik Agram osiguranja i jedan od najuspješnijih poduzetnika u regiji, izrazio je svoju zabrinutost izjavivši: “Ne mogu gledati da jedno dijete ide u školu, a drugo ne. To je sramota svih nas.” Njegova ponuda da plati sve troškove prijevoza učenika bošnjačke nacionalnosti dolazi u trenutku kada su se učestale tenzije između različitih etničkih grupa u Stocu. Ovaj potez je također osvijetlio sveprisutne probleme sa finansiranjem obrazovanja u ovim područjima. Naime, etnička podjela u obrazovanju nije samo pitanje pristupa, već i pitanje identiteta i socijalne kohezije unutar zajednice.
Prema informacijama koje su objavili različiti mediji, bošnjački učenici iz Stoca već danima ne pohađaju nastavu zbog nedostatka osiguranih sredstava za njihov prijevoz. Dok djeca hrvatske nacionalnosti redovno idu u školu, učenici iz bošnjačkih porodica su prisiljeni ostati kod kuće. Ova situacija izaziva duboku zabrinutost među roditeljima i aktivistima, a ministarstvo obrazovanja Hercegovačko-neretvanske županije se suočava s kritikama zbog neefikasnog raspoređivanja sredstava. S obzirom na to da su obrazovanje i pristup znanju temeljne ljudske potrebe, prepuštanje situacije samim građanima može imati dugoročne posljedice po društvo.
U saopćenju Gradske uprave Stoca navodi se da su primili gotovo 99.136,22 KM manje nego što je potrebno za sufinansiranje prijevoza. Ova razlika u sredstvima dodatno komplicira situaciju i dovodi u pitanje odgovornost svih uključenih strana. Gradonačelnik Stoca, Stjepan Bošković, istakao je da je Grad dužan obezbijediti prijevoz učenika osnovnih škola koje su pod njegovom nadležnošću, ali je u ovom slučaju situacija dodatno otežana zbog raznih zakonskih odredbi. Ova financijska neuređenost može rezultirati ne samo propuštenim obrazovnim prilikama za djecu, već i širim društvenim posljedicama koje seže do cjelokupne zajednice.
Kao privremeno rješenje, federalni ministar za izbjegla i raseljena lica, Nerin Dizdar, i ministar prometa KS, Adnan Šteta, dogovorili su da GRAS-ovi autobusi prevoze bošnjačku djecu do škole. Ovaj korak je pozitivan, ali se postavlja pitanje koliko će trajati takva privremena rješenja i hoće li ona biti dovoljna da se osigura ravnopravan pristup obrazovanju za sve učenike. Ova situacija ukazuje na potrebu za sistemskim rješenjima koja bi unaprijedila obrazovni sistem i smanjila tenzije između različitih etničkih grupa. Naime, obrazovni sistem treba biti inkluzivan, omogućavajući svim učenicima, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, da se obrazovno razvijaju u sigurnom okruženju.
Reakcije javnosti na ovaj slučaj su bile vrlo snažne, otvarajući širu debatu o pitanju socijalne pravde i jednakih prava u obrazovanju. Ovo nije prvi put da se u Bosni i Hercegovini postavljaju pitanja o etničkoj segregaciji u školama, a slučaj iz Stoca je ponovno ukazao na potrebu za promjenama u načinu na koji se financiraju obrazovne institucije. Hoće li donacija Dubravka Grgića predstavljati trajno rješenje ili će biti samo kap u moru problema, ostaje da se vidi. Važno je napomenuti da humanitarne akcije, iako korisne, ne bi trebale biti zamjena za sistemske promjene koje su potrebne za osiguranje pravičnog obrazovnog sistema.
Na kraju, situacija u Stocu je samo jedan od mnogih primjera kako složena politička i društvena dinamika može utjecati na osnovna prava građana. Potrebno je više od samo humanitarnih gesta kako bi se osiguralo da svako dijete, bez obzira na etničku pripadnost, ima jednake šanse za kvalitetno obrazovanje. Ovaj slučaj bi trebao poslužiti kao poziv na akciju za sve relevantne institucije i pojedince da se uključe u rješavanje ovih problema na sistemski način. Uloga lokalnih vlasti, obrazovnih institucija i nevladinih organizacija je ključna za implementaciju promjena koje će omogućiti ravnopravan pristup obrazovanju i smanjiti etničke tenzije. Samo zajedničkim naporima možemo graditi društvo u kojem će obrazovanje biti dostupno svima, bez obzira na njihovu pozadinu.
