Preselio je Esed Ahmiš, efendija koji je bolovao od multipleskleroze, a čija životna priča nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Njegova supruga Mahira ovu vijest objavila je na njihovom Facebook profilu uz Kur’anski ajet. “A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj!” Esedu je, nakon nekoliko godina braka sa mahirom, dijagnosticirana teška i neizlječiva bolest. Mahira je ostala uz svog muža, nosila ga, oblačila ga, hranila. Imali su dvoje djece, a dobrotvori su im omogućili da obave hadž, a ove godine i umru. Ovim povodom podsjećamo na priču Stava o supružnicima koji su ostali zajedno do posljednjeg daha
Da prava ljubav prevladava sva životna iskušenja koja život neminovno (do)nosi, svjedoči i primjer mladog bračnog para Eseda i Mahire Ahmiš iz Vogošće. I danas, nakon gotovo deceniju i po Esedove borbe s neizlječivom bolešću multiplom sklerozom, kad je vezan za invalidska kolica, njegova Mahira ga, s jednakim osmijehom kakav je imala i prilikom upoznavanja i izgovaranja sudbonosnog “da”, voli i njeguje. Ona voli kazati da ga i sada, kad je u invalidskim kolicima, voli kao što ga je voljela kad se udala za njega.
Čvrsta vjera u Boga i insanijet kod oboje njih bili su i ostali čvrsta podloga njihove iskrene ljubavi. Upoznali su se 2005, a vjenčali 2007. godine. Nakon godinu i po dana braka, Esedu je dijagnosticiran teški oblik multiple skleroze. Jednu godinu dana nekako se i mogao kretati, a poslije je ostao vezan za invalidska kolica.
Dvanaest godina, dok nisu dobili lift u kući, Mahira ga je na treći sprat nosila kao dijete. I nikad nije osjećala teškoću i nikada se nije žalila. Bolest se rapidno pogoršavala. Danas Mahira 24 sata dnevno boravi uz svog Eseda, svoju veliku ljubav. Bez njene pomoći, Esed ne može da jede, pije, da se okupa, obrije, ode u toalet. Teže guta hranu, ne može razgovijetno govoriti. Jednom riječju kazano, bez svoje Mahire ne može se pokrenuti. Ona će kazati: “Moj Esed-efendija, uprkos teškoj bolesti, nikada nije psihički klonuo. Mi ovo gledamo kao iskušenje, a ne kao tegobu. Mi u svakoj negativnoj situaciji nađemo nešto dobro. Uvijek postoji neko kome je gore nego što je nama. Zahvalni smo dragom Allahu na svakom daru.”
Svoje dobre i vedre vibracije, svoj osmijeh i osjećaj za humor nastoje prenijeti i na svoje potomke, Sumeju i Irana. Lijepo su ih odgojili i mogu biti ponosni na njih. Mahira je herojski podnijela teret istovremene brige o njima i neprestanog bdjenja nad nepokretnim mužem.
Ko je god putem TV priloga vidio Mahiru kako iz prizemlja na treći sprat nosi bolesnog supruga, nije mogao ostati ravnodušan. Ona je to godinama radila u porodičnoj intimi, dok se nisu pojavili TV reporteri i njen slučaj predstavili javnosti. Tada su se pojavili dobri ljudi koji su odlučili da doniraju sredstva za postavljanje lifta u kući Ahmiša. Mnogi od njih željeli su ostati anonimni. Lift je proradio negdje u maju prošle godine.
Tom je prilikom na svom profilu na Facebooku Mahira napisala: “Evo ga. Mubarek. Ne znam ko je više plakao: mi ili radnici koji su postavljali lift. Hvala svima koji su učestvovali, pokrenuli akciju i donirali sredstva. Allaha molim da sve vas redom obraduje na Sudnjem danu kao što ste vi obradovali nas! Hvala prijateljima našim, našem narodu, svim ljudima koji nas vole. Koliko nama lift znači, saznat ćete tek na Danu polaganja računa!”
Da naš narod ima u sebi merhameta, saosjećanja, razumijevanja, svjedoči još nekoliko darova koje su Ahmiši dobili. Budući da im je žarka želja bila da obave hadž, Esed bi često govorio: “Eh, kad bi me Bog hadžom počastio, ne bi mi bilo žao umrijeti.” Iako je bio stopostotni invalid, nije gubio nadu da će Gospodar ispuniti njegovu želju. Uslišao je njegovu dovu. Kad je dobio muštuluk da treba da ide na hadž, a bilo je to 2017. godine, prvo je upitao gdje je tu njegova Mahira. Kad je čuo da i ona ide s njim, zaplakao je. Bile su to suze radosnice.
Nagrađeni su bili i petodnevnim putovanjem u Tursku. S njima su putovali i kćerka Sumeja, danas učenica sedmog razreda, i sin Imran, koji je četvrti razred. Njihova životna priča postala je motivacijski brend kako u Bosni i Hercegovini, tako i puno šire. Mahira kaže da je, gledajući Esedov i njen odnos prema životu i iskušenjima, petero ljudi prihvatilo islam, da su se neki već uzdrmani brakovi vratili u normalu, da su neke djevojke obukle hidžab.
Esed-efendija se nakon završetka Medrese “Osman ef. Redžović” u Čajangradu ponad Visokog zaposlio u džematu Vogošća. Vrijedno je radio s kolegom Muslijom ef. Čelikovićem, koji mu je, i u ovim teškim vremenima, bio na dispoziciji za svaku pomoć. I ostali imami Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo su ga obilazili, a od prije nekoliko godina, svakog mjeseca, po pet maraka odvajaju za svog kolegu. Osim invalidnine, on nema drugih primanja.
Mahira se mora brinuti o njemu i djeci, tako da ne može raditi. Stoga je ovaj gest sarajevskih imama za svaku pohvalu. Na taj njihov gest Mahira kaže: “Molim dragog Allaha da ih nagradi najljepšom nagradom. Nama to mnogo znači. Imami su pokazali da su ono što i jesu.”
Boreći se za ozdravljenje supruga Eseda, Mahira je stekla mnogo prijatelja na Facebooku. Ljudi su pozdravili životne odabire nasmijanog bračnog para Ahmiš. Mahira je objavila dosta zanimljivih postova koji ilustriraju i njenu vedru stranu. Donosimo nekoliko odlomaka: “Često mi se žene javljaju i pitaju za neki savjet vezano za brak. U većini slučajeva zaključujem da je sve kao na – ženi. Da, ima to svoje, ali šta vi muškarci radite da se žena osjeća bolje, ljepše i voljenije!?” “Ljubav je kad s nekim možeš biti ono što jesi, kad ne moraš razmišljati šta ćeš reći, kad, onako, lupiš neku glupost i tome se smijete bez prestanka, a znaš da ti to ne zamjere.” “Misle ljudi da si i budala ako si dobar, ako si tolerantan, da si i naivan. A ti ih pusti da sebi sami odrede mjesto u tvom životu. I ne budi brzoplet. Žurba je odlika mladosti i neiskustva. Mudrost je u strpljenju i u vremenu koje dolazi.” “Ja i moj Esed smo se dogovorili da nikad ne zaspimo ljuti jedno na drugo. Evo nas budni od petka, volite se, ljudi.”
Stav
