Emelin i Samir – Dva ugašena svijeta, dvije opomene koje Krajina neće zaboraviti
U nešto više od dvije sedmice, Krajina je zavijena u crno – izgubila je dva mlada života, dvije svijetle tačke koje su prerano prestale da sijaju. Emelin Mehić i Samir Demirović, obojica stari svega 21 godinu, zauvijek su otišli, ostavljajući za sobom neizmjernu tugu, tišinu i prazninu koja odzvanja u srcima njihovih porodica, prijatelja i čitave zajednice.
Sve je počelo 23. jula u cazinskom mjestu Stijena, kada se dogodila teška saobraćajna nesreća. Emelin Mehić, mladić iz Bosanske Krupe, život je izgubio na mjestu suvozača u automobilu marke BMW. Prema navodima nadležnih, uzrok tragedije bila je neprilagođena brzina vozača. Tog dana ugašen je jedan život prepun planova, snova i mladalačke energije. Emelin, koji je bio poznat po svojoj vedrini i dobroti, nije dočekao svoje sutra.
I kada je rana još uvijek bila svježa, nova tragedija pogodila je srce Krajine. Danas, samo nešto više od dvije sedmice kasnije, u bihaćkom naselju Ripač, u dijelu poznatom kao Ripački klanac, u sličnim okolnostima ugašen je život Samira Demirovića. I on je, kao i Emelin, sjedio na mjestu suvozača. I on je imao samo 21 godinu. I njega su voljeli mnogi. Njegova smrt ostavlja za sobom isto pitanje: Zašto?
Ove dvije tragedije nisu samo vijesti. One su duboke rane u duši Krajine. Emelin i Samir nisu brojevi u statistici, niti prolazne vijesti u crnoj hronici – oni su bili naši sinovi, naši prijatelji, naši učenici, naši komšije. Imali su snove, želje i neispričane priče. Njihove budućnosti su nestale u sekundi, a mi koji ostajemo, moramo tu sekundu učiti pamtiti i poštovati.
Njihova prerana smrt nije samo porodična tragedija, već kolektivni gubitak zajednice. Roditelji sada žive s neizrecivom boli, prijatelji s prazninom koju ništa ne može popuniti, a gradovi Bosanska Krupa i Bihać s tišinom koja podsjeća da život nije datost – on je dar.
Neka im dragi Allah, džellešanuhu, podari najljepše mjesto u džennetu. Neka im svjetlost zamijeni tamu, a smiraj ono što nisu stigli dočekati u ovom svijetu. I neka njihova imena budu zauvijek upisana u sjećanja svih nas – ne samo kao žrtve nesreće, već kao simboli mladosti, ljubavi i uspomena koje ne blijede.
A nama koji nastavljamo živjeti, ostaje zadaća da nosimo njihovu priču kao vječnu opomenu. Poštujmo život, vozimo pažljivo, ne sjedajmo za volan ako nismo spremni preuzeti odgovornost. Jer nije dovoljna samo tuga nakon nesreće. Potrebna je svijest prije nje prenosi dijasporainfo.net
Krajina je danas tiša, ali kroz tišinu se čuje vapaj: čuvajmo jedni druge – zbog Emelina, zbog Samira, zbog svih onih koje volimo.
