U jeku velike košarkaške utakmice u Beogradu između Real Madrida i Partizana, pažnju sportskih, ali i šire društvenih krugova, nije privukao samo rezultat, već i reakcije koje su se dešavale van samih okvira igre. Jedan od glavnih aktera bio je Džanan Musa, bh. reprezentativac i igrač madridskog tima, koji je svojim nastupom, ali i dostojanstvenim odgovorom na uvrede, izazvao brojne reakcije.
U utakmici koja je bila prepuna tenzija i neizvjesnosti, Musa se istakao kao najefikasniji pojedinac u redovima kraljevskog kluba. Tokom 24 minute provedenih na parketu, upisao je 15 poena, uz to dodavši tri skoka i tri asistencije, potvrđujući tako svoj status važnog igrača u ekipi jednog od najvećih evropskih klubova. No, iako je njegov učinak bio impresivan, ono što je zasjenilo sportsku priču bile su provokacije s tribina.
Naime, domaći navijači Partizana, poznati pod nazivom “Grobari”, koristili su utakmicu kao priliku da uvrijede Musu na nacionalnoj osnovi. Nakon jednog duela i njegovog pada na parket, sa tribina su se prolomili uzvici: “Musa Turčine, napuši se ku**ine”. Ova sramotna i neprihvatljiva poruka nije ostala bez reakcije, ali ne u maniru agresije ili konflikta – već dostojanstva.
Džanan Musa je na svom zvaničnom profilu na društvenim mrežama odgovorio jednostavno, ali snažno: “Ponosan na ono što sam i odakle sam. Elhamdulillah.” Ova kratka, ali sadržajna poruka nosi jasnu poruku identiteta, vjere i samopoštovanja. Elhamdulillah, izraz zahvalnosti Bogu, u ovom kontekstu označava duhovnu snagu i unutarnji mir, koji su, čini se, Musi važniji od svih vanjskih provokacija.
Njegova izjava nije samo odgovor na uvredu – ona je i poruka mladima, sportistima, ali i svima koji se suočavaju s predrasudama i nepravdom: da se vrijednosti ne dokazuju vikom, nego ponašanjem, i da ponos i dostojanstvo imaju veću težinu od bilo kakvog vrijeđanja.
Ova situacija dolazi u trenutku kada Real Madrid traži svoje mjesto u nastavku Eurolige, iščekujući ishode utakmica između Anadolu Efesa i Barcelone, koje će odlučiti da li će se “Kraljevi” direktno plasirati u play-off ili će morati kroz play-in tražiti svoju priliku.
Musa, koji dolazi iz Bihaća, već je odavno poznat ne samo po svojim sportskim sposobnostima, već i po tome kako se ponaša van terena. Njegovo ponašanje u Beogradu pokazuje da u vremenu kada se mržnja i podjele često nameću kao norma, i dalje postoje oni koji biraju put dostojanstva i duhovne čvrstoće.
Ovaj slučaj otvara i šira pitanja:
-
Gdje je granica sportskog navijanja i govora mržnje?
-
Da li institucije i organizatori snose odgovornost za ponašanje publike?
-
Koliko javne ličnosti mogu i trebaju koristiti svoju poziciju za širenje pozitivnih poruka?
Džanan Musa je ovim činom, nenametljivo i bez pompe, dao odgovor – ne samo navijačima koji su pokušali uniziti, već i svima koji traže inspiraciju kako ostati vjeran sebi bez potrebe za revanšizmom. Njegova izjava podsjeća da je moguće biti ponosan na svoj identitet, a da pritom ne padneš u zamku mržnje.
U konačnici, košarka je bila samo pozornica, a prava utakmica igrala se između vrijednosti i predrasuda. I u toj utakmici, Musa je bez dileme – pobijedio.
Ova situacija s Džananom Musom također ukazuje na širu sliku i značaj sporta kao društvene platforme. Sport, u svojoj suštini, ima moć da okuplja ljude iz različitih krajeva svijeta, da briše granice, ali i da postavi izazove u smislu poštovanja i međuljudskih odnosa. Nažalost, često se događa da se kroz strastvene sportske rivalitete ljudi zaborave na temeljne vrijednosti kao što su poštovanje i tolerancija. Reakcije navijača koje su usmjerene protiv sportista zbog njihove nacionalnosti ili porijekla, u ovom slučaju protiv Muse zbog njegovog imena i identiteta, postavljaju pitanje kako i na koji način se društvo nosi s takvim pojavama. U tom kontekstu, dostojanstvo koje je Musa pokazao, kao i njegova sposobnost da zadrži mirnoću i vjeru u sebe, trebaju biti uzor svim sportistima i javnim osobama. Važno je shvatiti da je poštovanje razlika i izgradnja mostova među različitim kulturama, vjerama i narodima ključno za izgradnju zdravijeg društva. Bez obzira na to što su “Grobari” iz Beograda pokušali izazvati, Musa je pokazao da su istinske vrijednosti mnogo jače i dugotrajnije od svake uvrede. Sport bi trebao biti mjesto u kojem se uči i prakticira zajedništvo, a ne izvor podjela. Na kraju, najvažnija lekcija koju ovaj incident nosi je da ljudi koji postižu uspjehe i donose ponos svojoj zemlji, kao što je Musa, trebaju biti prepoznati i po snazi karaktera, ne samo po svojim sportskim dostignućima.
