Efendija, ja ne mogu da se složim da samo farzove onaj koji se kaje treba na početku da klanja

Pismo pokajnika
Eselamu alejkum, uvaženi efendija
Nedavno sam gledala video koji ste snimili za Oazu, a tiče se pokajanja. Efendija, ja ne mogu da se složim da samo farzove onaj koji se kaje treba na početku da klanja. Oprostite mi, vi ste učen čovjek, a ja sam od onih koji su od Islama godinama bili udaljeni. Vi efendija, možda ne znate kakav je život bez vjere u njemu. Prazan, nepotpun, blijed. Vječiti osjećaj da nešto nedostaje, a ti ne znaš šta. Ili kad shvatiš koliko šejtan pokušava da te od Islama udalji. Da, pokajnik želi sve, da klanja i nafile i sunete, i da stigne one koji su u vjeri godinama. Ne efendija zbog toga da ljudi kažu da se promijenio, ne efendija da se on pokaže. Njemu Islam nedostaje. Pokajnik osjeti slast ezana, i sedžde i osjeti Allahovu milost i ljubav. Farz je premalo efendija. Šta ako sutra umirem a nemam dovoljno namaza na vagi? Završiš svojom ludom glavom, i bude ti jasno zašto je dunjaluk iskušenje. Pitaš se kako si mogao tako dugo bez Islama. Suze pokajanja same teku, ali tvoja je duša žedno. Allahove milosti. Njegove ljubavi. Pokajniku, bi efendija i pedeset namaza dnevno bilo malo. U njegovoj duši je konačno proljeće.. Njemu se Allah smilovao i taj rob je sretan. Slažem se da je umjerenost neophodna ali sjetite se pustinje. Nama, grešnicima je Islam ta kap vode. Zamisliti žeđ onog koji dugo vremena pustinjom putuje.

Elvedin Pezić