Pomjeranje sata 2026. ponovo pred građanima: zašto se praksa i dalje ne ukida i šta to znači za svakodnevni život
Promjena sata i u 2026. godini ostaje jedna od onih tema koja se redovno vraća, iako već godinama izaziva rasprave širom Evrope. U noći sa subote, 24. oktobra, na nedjelju, 25. oktobra, kazaljke će se ponovo vratiti sa tri na dva sata, čime će građani dobiti jedan sat sna više.
Ipak, iako ova promjena na prvi pogled djeluje korisno, ona sa sobom donosi i dobro poznate posljedice: raniji mrak, poremećen dnevni ritam i potrebu da se organizam iznova privikava na novi raspored svjetla i tame.
Za većinu ljudi danas će sama tehnička prilagodba biti jednostavna, jer će pametni telefoni, računari, tableti i većina digitalnih satova automatski preći na zimsko računanje vremena. Međutim, i dalje postoje uređaji koje je potrebno ručno podesiti, poput starijih zidnih satova, analognih ručnih satova, nekih kućanskih aparata, pa čak i satova u automobilima.
Upravo ti mali detalji podsjećaju da, uprkos digitalnom dobu, sezonsko pomjeranje vremena i dalje utiče na svakodnevicu miliona ljudi.
Iako se o ukidanju pomjeranja sata govori već godinama, Evropska unija još nije uspjela postići dogovor o tome da se ova praksa u potpunosti ukine. Problem nije samo u tome da li zadržati ljetno ili zimsko vrijeme, nego i u činjenici da se članice ne mogu usaglasiti oko jedinstvenog rješenja. Zbog toga će, barem prema važećim pravilima, sezonska promjena sata ostati na snazi i tokom 2026.
godine, a vrlo vjerovatno i nakon toga, ukoliko ne dođe do političkog pomaka na evropskom nivou.
Evropski parlament je još u martu 2019. podržao prijedlog da se sezonsko pomjeranje sata ukine. Tada je postojala ideja da posljednja promjena bude 2021. godine, ali se taj plan zaustavio u Vijeću Evropske unije, gdje države članice nisu pronašle zajednički stav.
U pozadini cijele rasprave nalazila su se dva suprotstavljena pristupa: dio zemalja je želio trajno zadržati ljetno vrijeme, dok su druge smatrale da je zimsko, odnosno standardno vrijeme, prirodnije i zdravije rješenje. Bez konsenzusa, prijedlog je ostao blokiran.
Jedan od najvećih razloga za oprez bile su moguće posljedice po saobraćaj, trgovinu i funkcionisanje tržišta unutar Unije. Posebno se strahovalo da bi različite odluke susjednih država mogle stvoriti zbunjenost u međunarodnom transportu, u avionima, željeznici, logistici i finansijskim institucijama. U Evropi koja je snažno međusobno povezana, i najmanja vremenska razlika između država može stvoriti komplikacije u rasporedu, poslovanju i komunikaciji.
Zbog toga se pitanje, iako naizgled jednostavno, pretvorilo u složen politički problem.
Na cijelu priču kasnije su uticale i druge velike krize. Prvo je stigla pandemija bolesti COVID-19, koja je preusmjerila pažnju evropskih institucija na zdravstvene, ekonomske i društvene posljedice krize. Potom je rat u Ukrajini dodatno promijenio političke prioritete širom kontinenta, a teme poput energetske stabilnosti, sigurnosti i inflacije preuzele su centralno mjesto u agendi.
Zbog svega toga, pitanje pomjeranja sata ostalo je po strani, iako javnost povremeno ponovo otvara raspravu o njegovom smislu.
U Hrvatskoj, kao i u ostatku Evropske unije, uredba o ljetnom računanju vremena trenutno važi do kraja 2026. godine. To znači da, ukoliko ne bude novog dogovora među 27 država članica, građane vjerovatno očekuju i daljnje sezonske promjene sata. Drugim riječima, sistem koji je nekada uveden kao praktično rješenje i dalje preživljava više zbog institucionalne neusklađenosti nego zato što uživa široku podršku javnosti ili stručnjaka.
U posljednje vrijeme povremeno se pojavljuju nove političke inicijative koje pokušavaju vratiti ovu temu na evropski sto. Tako je španski premijer Pedro Sánchez krajem 2025. godine poručio da sadašnji sistem ne donosi značajne energetske uštede, a da istovremeno negativno utiče na zdravlje i svakodnevni ritam ljudi. Najavio je da će se ponovo zalagati za ukidanje promjene sata 2026. godine, ali do sada nije došlo do konkretnog napretka.
Za konačnu odluku i dalje je potrebna saglasnost svih država članica, što ovaj proces čini sporim i politički osjetljivim.
Kako je sve počelo: od ratne potrebe do evropske rutine
Sezonsko pomjeranje sata nije nastalo iz hira, nego iz vrlo praktičnih razloga. Prvi put je uvedeno u Njemačkoj 1916. godine, tokom Prvog svjetskog rata, s ciljem da se uštedi ugalj i bolje iskoristi prirodno dnevno svjetlo. Ideja je bila jednostavna: ako ljudi duže koriste dnevnu svjetlost, manje će trošiti umjetnu rasvjetu i energente.
Nakon završetka rata mjera je ukinuta, ali se ponovo vratila u upotrebu tokom Drugog svjetskog rata, opet zbog potrebe racionalizacije potrošnje energije.
Moderni evropski sistem ljetnog računanja vremena posebno se proširio tokom naftne krize sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada su evropske države tražile načine da smanje potrošnju energije i ublaže posljedice energetske neizvjesnosti. Francuska je među prvima ponovo uvela ljetno vrijeme, a potom su je slijedile i druge zemlje. Osim navodne uštede, važan argument bio je i lakši prekogranični promet, jer je usklađivanje vremena između susjeda olakšavalo transport, trgovinu i međunarodne veze.
Međutim, savremena istraživanja sve češće dovode u pitanje osnovni argument za ovu praksu. Dok je nekada prevladavalo uvjerenje da se pomjeranjem sata značajno smanjuje potrošnja električne energije, novije analize pokazuju da je taj efekat vrlo mali ili gotovo zanemariv. U nekim slučajevima smanjena potrošnja za rasvjetu kompenzuje se većim troškovima grijanja, naročito u prelaznim mjesecima poput marta, aprila i oktobra.
Zbog toga ukupni energetski bilans često ostaje neutralan, a ponekad može biti i negativan.
Mnogo veća pažnja danas se posvećuje uticaju promjene sata na ljudsko zdravlje. Stručnjaci upozoravaju da naš unutrašnji biološki sat ne prihvata lako nagle promjene u rasporedu sna i budnosti. Kod mnogih ljudi pojavljuju se umor, razdražljivost, slabija koncentracija i poremećaj apetita. Kod osjetljivijih osoba može doći i do problema sa spavanjem, glavobolje ili osjećaja iscrpljenosti koji traje duže nego što se očekuje.
Neki se prilagode za nekoliko dana, dok drugima treba i nekoliko sedmica da se vrate u normalu.
Zbog toga ljekari i stručnjaci za spavanje savjetuju da se prelazak na novo vrijeme dočeka što spremnije. Preporuke uključuju odlazak na spavanje nešto ranije u danima prije promjene, više boravka na dnevnom svjetlu odmah nakon buđenja, izbjegavanje popodnevnog drijemanja u prvoj sedmici nakon promjene, te laganiju večeru kako bi organizam lakše uspostavio novi ritam.
Iako ovakve mjere ne uklanjaju u potpunosti posljedice pomjeranja sata, mogu ublažiti njegov uticaj na svakodnevni život.
U konačnici, iako promjena sata 2026. godine građanima donosi dodatni sat sna, ona ponovo otvara staro pitanje: ima li ova praksa danas uopće smisla? U vremenu kada se energetske uštede dovode u pitanje, a zdravstveni i društveni efekti sve češće ističu kao problem, sve više ljudi smatra da je vrijeme za konačnu odluku.
Dok evropske institucije ne postignu dogovor, kazaljke će se i dalje pomicati dva puta godišnje, a rasprava o tome da li je to zaista potrebno ostaje otvorena i vrlo aktuelna.
