Seonica: Godinu dana nakon katastrofalnih poplava
Mjesto Seonica, smješteno u blizini Buturović Polja, doživjelo je teške poplave 4. oktobra 2024. godine, što je ostavilo trajne posljedice na život mještana. Ova prirodna katastrofa, koja je zadesila cijelu regiju, odnijela je živote pet ljudi, dok su mnogi ostali bez svojih domova, imanja i osnovnih životnih potrepština. Poplave su izazvale ogromne gubitke, ne samo u materijalnom smislu, već su i emocionalno i psihički uticale na cijelu zajednicu. Mještani su se suočili s posljedicama koje su daleko od jednostavnog vraćanja u normalu, ostavljajući ih u stanju očaja i nesigurnosti.
Osim što su mnogi ostali bez svojih domova, mještani su se našli u potpunoj izolaciji, bez osnovnih životnih potrepština poput vode i hrane. Dostupnost ovih osnovnih resursa postala je pitanje opstanka, a humanitarne organizacije su bile jedina svjetla tačka u tom užasnom razdoblju. Pomoć je dolazila iz raznih izvora, ali nikada nije bila dovoljna da pokrije sve potrebe zajednice. Ove nepogode su upozorile na važnost infrastrukture i hitne pomoći zajednicama koje su pogođene sličnim katastrofama. U ovom trenutku, pitanje efikasnosti i spremnosti sistema za odgovor na ovakve situacije postalo je ključno.
Nakon godinu dana, ekipa portala Radiosarajevo.ba razgovarala je s Harisom Hakalovićem, predstavnikom Udruženja građana “Seonica 2024”. Hakalović je jasno istakao da ne govori samo u svoje ime, već i u ime svih sugrađana koji su pretrpjeli gubitke. “Svi smo imali strpljenja i nadali se da će se nešto promijeniti, ali nažalost, do danas nije urađeno gotovo ništa u vezi s obnovom infrastrukture i sanacijom putova i mostova,” rekao je Hakalović, naglašavajući frustraciju mještana koji su čekali konkretne akcije bez vidljivih rezultata. Njihovo strpljenje se pretvorilo u razočaranje, a nada u bolju budućnost postala je sve udaljenija.
Hakalović je dodao da su se vlasti Federacije BiH, navodno, odrekle određenih sredstava koja su trebala biti usmjerena ka obnovi Seonice. Međutim, mještani su ostali bez informacija o tome kako su ta sredstva iskorištena. “Niko od nas ne zna šta se desilo s tim novcem, da li je potrošen i na koji način. Ovaj nedostatak transparentnosti dodatno pogoršava našu situaciju,” istakao je Hakalović. Takva situacija dovodi do osjećaja potpune zapuštenosti među mještanima, koji se bore da dobiju odgovore na svoja pitanja. Naime, mnogi od njih su izgubili ne samo imovinu, već i povjerenje u institucije kojima su se obratili za pomoć.
Godina dana nakon katastrofe, Hakalović i njegovi susjedi i dalje strahuju od mogućih novih poplava. “Jesenske kiše su pred nama, a mi nemamo nikakve garancije da će se nešto poduzeti u vezi s koritima rijeka Šujice i Seončice. Bojimo se da ćemo ponovo proći kroz istu agoniju,” poručio je Hakalović. Mještani Seonice se osjećaju zaboravljenima, a njihova borba za obnovu i zaštitu postaje sve teža. Njihov strah od ponovnog razaranja nije neutemeljen, jer bez adekvatnih mjera zaštite i prevencije, svaka nova kiša može donijeti nove nevolje.
Kao udruženje, mještani su više puta pokušavali kontaktirati gradske vlasti kako bi dobili informacije o napretku u obnovi infrastrukture. Nažalost, njihovi pokušaji su često ostajali bez odgovora. “Pozvali smo gradonačelnika i njegove pomoćnike da dođu u Seonicu i razgovaraju s nama o našim potrebama. Nažalost, nismo dobili nikakvu povratnu informaciju,” naglašava Hakalović, ističući frustraciju mještana zbog ignoriranja njihovih zahtjeva. Ovaj nedostatak komunikacije stvara dodatni pritisak na zajednicu koja se bori da preživi, a osjećaj ignorisanosti dodatno pogoršava njihove svakodnevne izazove.
Ono što mještani Seonice traže su konkretni odgovori i akcije u vezi s obnovom, sanacijom puteva, mostova i rješavanjem problema s koritima rijeka. “Tražimo jasne informacije o tome kada će se nešto početi raditi i hoćemo li opet biti prepušteni sami sebi,” zaključuje Hakalović. Njihova borba za pravdu i obnovu i dalje traje, a zajednica Seonica ostaje u nadi da će jednog dana dobiti potrebnu podršku i pomoć koju zaslužuje. U tom cilju, mještani planiraju organizirati proteste i akcije kako bi ukazali na svoje probleme, pozivajući sve relevantne institucije da se uključe i pomognu u obnovi njihove zajednice. Mještani se nadaju da će njihova borba biti prepoznata i da će konačno dobiti priliku da obnove svoj život i zajednicu.
