Reakcije na društvenim mrežama nastavljaju se nakon kontroverznog komentara koji je Albin Zuhrić, predsjednik Kantonalnog odbora DF-a i zastupnik u Skupštini KS, objavio o Gorici Dodik, kćerki predsjednika entiteta Republike Srpske, Milorada Dodika. U svom komentaru, Zuhrić je izrazio žaljenje zbog Gorice Dodik, navodeći da je cijeli njen život bio okružen luksuzom, te je imala tjelohranitelje, kuhare i sluge. On je također istaknuo da je bahato upravljala svojim položajem, prijetila ljudima i uzimala stvari koje nisu bile njene. Međutim, sve se promijenilo, a sada se, prema njegovim riječima, suočava s planovima bijega od zakona i od naroda koji ju ne voli.
U svom komentaru, Zuhrić je dodao da je teško zamisliti kako je to biti dijete monarha, uživati u luksuzu, a potom završiti kao izgnanik u Rusiji, gdje je, prema njegovim riječima, zadržana u stanu i onemogućena da napusti zemlju. Ovaj komentari izazvao je brojne reakcije, kako među korisnicima društvenih mreža, tako i među političkim akterima. Gorica Dodik ubrzo je odgovorila na ovaj komentar, te je izrazila gnjev zbog napisa, nazivajući ga besprizornim. Ona je istaknula da je optužba o luksuzu besmislena, te je naglasila kako bi bilo bolje da Zuhrić brine o suverenitetu zemlje, umjesto što se fokusira na njezinu osobnu situaciju.
Odgovarajući na njegov komentar, Gorica je optužila opozicijske političare da pokušavaju podkopati autoritet Republike Srpske, ukazujući na to da njihova mržnja prema RS nadmašuje ljubav prema BiH. Istakla je također kako se ponašaju kao robovi međunarodnih pritisaka, čekajući da se ispune želje određenih stranih sila, što je u njenoj percepciji uvredljivo za suverenitet zemlje. Ovaj politički sukob na društvenim mrežama dobio je dodatnu dimenziju kada je Zuhrić, odgovarajući na Goricu, postavio pitanje može li helikopter dospjeti do Moskve.
Ova konverzacija nije ostala bez odgovora. Gorica je na ironičan način replicirala, spomenuvši kako će, ukoliko bude potrebno, potražiti helikopter od Heleza, koji je, prema njenim riječima, “izvukao vlagu iz njega”, sugerirajući da planovi za bijeg nisu stvarni i da ona i njena obitelj nemaju namjeru napustiti Bosnu i Hercegovinu. Na ovaj odgovor, Zuhrić je istakao da zapravo ne želi da oni odu, jer je ovo, kako je rekao, i njihova zemlja, unatoč svemu što su činili u proteklih 20 godina. On je također napomenuo da za neke ljude, poput njezina oca, postoje zakoni koji se odnose na nepoštovanje odluka, te da bi oni mogli završiti u zatvoru.
Kako je rasprava postajala sve žešća, komentari su nastavili stizati, a među njima su bile i poruke upućene Gorici Dodik iz Srbije, u kojima su je podsjećali da ni tamo nije dobrodošla. Ova politička provokacija i polemika pokazala je duboku podjelu unutar BiH, kao i napetost među političkim elitama. Razmjena oštrih riječi između Gorice Dodik i Albina Zuhrića dodatno je usmjerila pažnju na političku situaciju u Bosni i Hercegovini.
U zaključku, sukob između Albina Zuhrića i Gorice Dodik ukazuje na duboke političke razlike u zemlji, koje uključuju pitanja suvereniteta, narodnih podjela i utjecaja vanjskih faktora na unutrašnje odluke. Ova situacija jasno pokazuje kako politika može biti snažno oblikovana osobnim odnosima i konfliktima, a društvene mreže postale su arena za političke obračune gdje se iznose najteže optužbe i gdje se traže odgovori na pitanja koja sežu daleko izvan običnih političkih rasprava.
Ovaj incident također reflektira i širi društveni i politički kontekst u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Podjele unutar zemlje i društvene napetosti sve su očiglednije, a politički sukobi poput ovog samo produbljuju nepoverenje među različitim etničkim grupama i političkim opcijama. Rasprave na društvenim mrežama i javnim prostorima često se ne svode samo na iznošenje stavova, već postaju i sredstvo za stvaranje nove političke realnosti, u kojoj su etičke granice često zanemarene. Konflikti poput ovog ne samo da utječu na političke lidere, već i na širu javnost, podstičući sukobe identiteta i izazivajući daljnje podjele u već ionako polariziranoj društvenoj atmosferi. Pitanje suvereniteta, koje je spomenuto u ovoj raspravi, i dalje ostaje ključno za stabilnost zemlje, dok se političke elite suočavaju sa izazovom da pronađu balans između unutarnje kohezije i međunarodnih pritisaka.
