Nedavno su društvene mreže postale poprište žestokih reakcija nakon što je Hamdija Abdić Tigar, bivši komadant ARBiH i član SDA, uputio kritiku na račun ministra odbrane Zukana Heleza. Povod za ovu reakciju bio je Helezov posjet fabrici Igman u Konjicu, gdje je ministar odbrane BiH obišao proizvodne pogone i objavio nekoliko fotografija s puškom. Helez je tim putem želio pokazati podršku i interes za rad namjenske industrije, ističući važnost njenog razvoja za sigurnost zemlje. Međutim, Abdić je ovu samopromociju smatrao nepotrebnom i štetnom za ugled države, te je osudio ministarovu javnu prezentaciju.
Abdić je na svom Facebook profilu jasno iznio svoje nezadovoljstvo, poručujući Helezu da bi se trebao suzdržati od nepromišljenih poteza, kao što su objave koje uključuju oružje i spominjanje napredovanja u namjenskoj industriji. Prema njegovom mišljenju, takvi postupci mogu imati negativne posljedice na ugled BiH, naročito u kontekstu trenutnih političkih napetosti. Abdić je istaknuo da Zukan Helez kao ministar odbrane nije glavni komandant Oružanih snaga BiH, a ni ministar unutarnjih poslova nije ovlašten za upotrebu policije bez jasnog ustavnog okvira.
Dalje, Abdić je pozvao na odgovornost i promišljene izjave, naglašavajući da trenutna politička situacija zahtijeva mudrost i suzdržanost, umjesto populističkih poteza. On je podsjetio na staru narodnu izreku: “Tri puta mjeri, jednom reži”, upozoravajući ministra Heleza da zlopotrebljava svoju poziciju u trenutku kada su potrebne stabilnost i jasno usklađene odluke na višim političkim nivoima. Abdić je također naglasio da bi trebalo izbjegavati stvaranje nepotrebnog političkog i sigurnosnog stresa, jer bi to moglo samo pogoršati i ovako složenu situaciju u zemlji.
Reakcija na Abdićeve komentare nije izostala, a brojni korisnici društvenih mreža podijelili su svoje stavove o ovom polemici. Komentari su bili podijeljeni; dok su neki podržavali Abdićevu kritiku, smatrajući da Helez s takvim javnim istupima samo doprinosi daljnjoj eskalaciji političkih tenzija, drugi su branili ministra, smatrajući da njegov posjet fabrici Igman ima pozitivan utjecaj na industrijski sektor i sigurnost zemlje. Ipak, čini se da je centralno pitanje zapravo odgovornost političara da svojim izjavama i postupcima ne izazovu dodatne nesuglasice među građanima.
U zaključku, cijela situacija ponovno je otvorila diskusiju o tome kako bi političari trebali pristupati javnim nastupima i komuniciranju s građanima. Dok jedni smatraju da je samopromocija poput Helezove kontraproduktivna, drugi naglašavaju da je u kompleksnom političkom okruženju BiH potrebno neprestano raditi na jačanju sigurnosnih struktura. Ova situacija također postavlja pitanje kako balansirati između političke odgovornosti i potrebe za očuvanjem unutarnje stabilnosti u zemlji. Bez obzira na različite stavove, jasno je da je dijalog i međusobno poštovanje ključni faktor za prevazilaženje trenutne političke krize.
Ova polemika između Hamdije Abdića i Zukana Heleza ukazuje na duboku podjelu koja postoji među političkim akterima u BiH. Iako Abdić poziva na mudrost i odgovornost prilikom donošenja odluka, činjenica da se situacija brzo eskalira i da reakcije političara postaju sve žešće, jasno govori o tome koliko je političko okruženje u zemlji napeto. Pitanje samopromocije političara i način na koji koriste javne nastupe postaje sve važnije, jer je od toga zavisno kako će ih percipirati građani i međunarodna zajednica. Nažalost, političke nesuglasice često prate i medijski spektakl, koji umjesto konstruktivnog dijaloga, stvara atmosferu podjela i nesigurnosti.
S obzirom na složenost političkog sistema u BiH, gdje su entiteti i konstitutivni narodi u stalnom političkom preplitanju, pitanje kako se donose odluke i kako se održava ustavni poredak postaje ključno za opstanak stabilnosti zemlje. Iako se Helez možda vidi ulogu koja podrazumijeva jačanje sigurnosnih kapaciteta, Abdićev apel o samopromociji pokazuje da političari moraju biti svjesni kako njihova javna ponašanja mogu utjecati na cijeli društveni kontekst. Na kraju, pitanje nije samo tko ima pravo koristiti oružje ili koje odluke trebaju biti donesene, nego i kako takvi potezi mogu oblikovati političku klimu u zemlji koja je, s obzirom na prošla iskustva, vrlo osjetljiva na provokacije i nesuglasice.
