Izjava Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, izazvala je nevjerovatan val reakcija na društvenim mrežama i šire u javnosti Bosne i Hercegovine i regiona. Ovaj političar, koji već decenijama učestvuje u bosanskohercegovačkom političkom životu, izazvao je burne osude nakon što je izrekao komentar koji su mnogi okarakterisali kao etnički, vjerski i historijski uvredljiv. Iako nije prvi put da Dodik provocira svojim izjavama, ovaj slučaj je dodatno eskalirao jer se radi o direktnom targetiranju čitave vjerske i nacionalne zajednice.
U izjavi koju je dao javno, Dodik je rekao kako bi „rješenje za BiH“ bilo da se „muslimani vrate na svoju staru pravoslavnu vjeru“, aludirajući na nasilne konverzije tokom Osmanskog carstva i implicirajući da trenutni vjerski identitet jednog naroda nije autentičan. Ovakva tvrdnja je izazvala šok i nevjericu, ali i podsjetila na ideološke obrasce iz ratnih devedesetih godina.
Nakon ove izjave, uslijedile su brojne reakcije, pogotovo na društvenim mrežama, gdje su brojni intelektualci, političari, analitičari i građani iskazali svoje zgražavanje. Reakcije su ukazale na ozbiljnost i dubinu problema koje ovakvi narativi mogu izazvati u ionako krhkom društveno-političkom tkivu Bosne i Hercegovine.
Među onima koji su javno reagirali bio je politolog Jasmin Mujanović, koji je izjavu okarakterisao kao „najotvoreniji poziv na nastavak genocidne politike iz devedesetih“. On je naglasio da je nečinjenje državnih institucija zapravo tihi saučesnik u normalizaciji takvih stavova. Istakao je da je Bosna i Hercegovina sada suočena s rizikom od vigilantizma i izvaninstitucionalne reakcije, što je izuzetno opasno za stabilnost zemlje.
Sličnu zabrinutost izrazio je i novinar i analitičar Dragan Bursać, koji je rekao da ova retorika nije nova, već da se ponavlja ista ideološka matrica iz 1992. godine – matrica koja je dovela do logora, etničkog čišćenja i genocida. Ono što dodatno zabrinjava jeste što se te poruke sada šalju „s govornica i kroz državne institucije“, čime se nasilje devedesetih ne samo opravdava, već i institucionalizira.
Reakcije su dolazile i iz političkih struktura. Dženan Đonlagić, delegat u Domu naroda BiH, istakao je da je Dodik samo glasno izrekao ono što neki politički akteri, čak i unutar Evropske unije, potajno misle – da je problem u činjenici da su Bošnjaci većina u BiH, i to kao muslimani. On je podsjetio i na izjave Viktora Orbana, koji je javno iskazao zabrinutost kako bi EU reagovala na „dva miliona muslimana“ u svom članstvu.
U jednom od upečatljivijih osvrta, analitičar Reuf Bajrović je kazao kako Dodikova izjava ima dvostruki karakter. S jedne strane, ona je otvoreni poziv na kulturni genocid – pokušaj brisanja vjerskog i identitetskog nasljeđa jednog naroda. S druge strane, to je i priznanje otpornosti tog naroda, koji je, uprkos ratnim zločinima, progonom i marginalizaciji, opstao i nastavlja postojati kao značajan politički i društveni faktor.
Također, režiser Dino Mustafić nazvao je Dodikovu izjavu jasnim izrazom duboke islamofobije i mržnje, dok je profesor Senadin Lavić otišao korak dalje, opisavši Dodika kao „velikosrpskog nacistu, rasistu i fašistu“, te ocijenio da se radi o ideološkoj i psihološkoj deformaciji.
Istraživač Georgio Konstandi opisao je ovaj istup kao kulturni genocid – oblik napada na identitet koji ima potencijal retraumatizirati žrtve prethodnih nasilja. On smatra da BiH ima institucionalni kapacitet da spreči ponavljanje historijskih grešaka, ali da je sada ključno pitanje – hoće li te institucije djelovati.
U širem kontekstu, ova situacija otkriva duboku krizu političke komunikacije i ozbiljan deficit odgovornosti unutar vlasti. Dodikova izjava ne samo da je uvrijedila veliki broj građana, već je i dodatno kompromitirala odnose unutar zemlje, ali i odnose BiH sa međunarodnom zajednicom, posebno u svjetlu njegovih ranijih sukoba sa pravosudnim organima i presuda koje je protiv njega izrekao Sud BiH.
Na kraju, postavlja se pitanje – dokle se može ići u političkom govoru prije nego što on postane akt direktnog nasilja? Ovakvi istupi ne mogu se više posmatrati samo kao retorička eskapada jednog političara, već kao opasni ideološki obrasci koji mogu imati dugoročne posljedice po mir i stabilnost. Ako se iz tih riječi ne izvuče pouka i ako ne uslijedi konkretna reakcija pravosuđa i međunarodnih faktora, Bosna i Hercegovina bi se mogla naći u još ozbiljnijoj krizi nego što je trenutno.
U vremenu kada je region izložen novim oblicima političkog ekstremizma, ovakve izjave ne smiju proći neopaženo niti nekažnjeno. Jer, šutnja pred nasiljem – kako historija neumoljivo pokazuje – često vodi ka njegovom ponavljanju.
