Povećanje prisutnosti narkomana u Sarajevu: Briga građana

U posljednje vrijeme, prisutnost narkomana u različitim dijelovima Sarajeva postaje sve veći problem koji izaziva zabrinutost među lokalnim stanovništvom. Građani izražavaju svoje strahove i nelagodu zbog situacije koja se pogoršava, a posebni trenutci poput onog zabilježenog 19. augusta 2025. godine, dodatno potpiruju njihovu zabrinutost. Incident se dogodio u blizini džamije Provare, u ulici Himzarina, gdje su mještani svjedočili nepoznatoj osobi koja se drogira na javnom mjestu, na mjestu koje prolazi veliki broj djece.

Ova lokacija je posebno značajna jer se nalazi u neposrednoj blizini Osnovne škole ‘Musa Ćazim Ćatić’. Roditelji, koji svakodnevno vode svoju djecu u školu, izrazili su šok i zabrinutost zbog ovakvog ponašanja, smatrajući da je to ne samo opasno, nego i neprihvatljivo. Prizor osobe koja se drogira u blizini mjesta gdje djeca prolaze izaziva osjećaj nesigurnosti i straha među roditeljima, posebno sada kada se nova školska godina bliži. Čini se da se situacija dodatno pogoršava kako se vremenske prilike mijenjaju, s više ljudi koji ostaju na ulicama i traže utočište od hladnoće, što povećava rizik od sukoba i uznemiravanja prolaznika.

Građani uznemireni: Muškarac konzumira drogu ispred džamije u Sarajevu, nadomak osnovne škole - featured image

Nedovoljna reakcija nadležnih

Stanovnici su posebno razočarani nedovoljnom reakcijom policije i drugih relevantnih institucija. Iako se policijska kućica nalazi na samo nekoliko desetina metara od mjesta incidenta, očigledno je da se situacija ne rješava. Mještani se pitaju kako je moguće da se ovakve stvari događaju na očigled prolaznika, a da nadležni ne reaguju. “Kao da niko ne želi da vidi šta se dešava,” komentira jedan od zabrinutih stanovnika, dodajući da se čini da institucije ne shvataju ozbiljnost situacije.

Osobe koje su viđene u blizini džamije nisu nepoznate policiji. Prema riječima građana, isti pojedinci su ranije prijavljivani zbog sumnjivog ponašanja, uključujući i pokušaje ulaska u kuće kroz prozore. Unatoč brojnim prijavama, konkretne mjere nisu poduzete, što dodatno povećava osjećaj nesigurnosti među ljudima koji žive u tom području. “Svaki put kada prijavimo nešto, dobijemo samo odgovor da će se situacija pratiti,” dodaje drugi stanovnik, naglašavajući frustracije koje građani osjećaju prema institucijama koje bi trebale štititi njihovu sigurnost.

Strah za budućnost

Osjećaj nesigurnosti među građanima dodatno se pojačava zbog blizine škola, vjerskih objekata i igrališta. Roditelji su zabrinuti za sigurnost svoje djece u okruženju gdje se narkomani slobodno kreću.

“Nismo sigurni ni u vlastitim domovima,” izjavljuje jedan roditelj, naglašavajući da su djeca prisiljena odrastati u atmosferi straha, dok institucije ostaju pasivne, čineći se kao da je to problem koji ih se ne tiče.

U razgovorima sa drugim roditeljima, često se može čuti kako razmišljaju o preseljenju u sigurnija naselja, ali to nije uvijek moguće zbog financijskih ograničenja ili nedostatka dostupnih stambenih jedinica.

Građani pozivaju nadležne organe na hitnu reakciju i poduzimanje mjera koje će osigurati sigurnost u njihovim naseljima. Smatraju da je neophodno da se policija aktivnije uključi u rješavanje ovog problema, kao i da se organiziraju edukativne kampanje koje će podići svijest o opasnostima upotrebe droga. U ovom trenutku, izgleda da je potrebna zajednička akcija svih relevantnih aktera kako bi se stvorilo sigurnije okruženje za sve, posebno za djecu koja su budućnost našeg društva.

Potrebna zajednička akcija

Jedan od ključnih koraka u rješavanju ovog problema jeste jačanje saradnje između lokalnih vlasti, policije i nevladinih organizacija koje se bave pitanjima zavisnosti. Mnogi stručnjaci smatraju da edukacija i prevencija igraju ključnu ulogu u smanjenju broja ljudi koji se upuštaju u korištenje droga.

Organizovanje radionica i informativnih sastanaka može pomoći zajednici da bolje razumije izazove s kojima se suočava, kao i načine na koje se mogu obezbijediti sigurnija okruženja.

Osim toga, važno je razvijati i programe rehabilitacije za zavisnike, kako bi se smanjila njihova prisutnost na ulicama. Mnogi ovi pojedinci su žrtve sistema koji ih je zapostavio, a uz adekvatnu podršku i resurse, mogu se reintegrisati u društvo. “Svi zaslužujemo drugu šansu,” ističe jedna aktivistkinja koja se bavi ovim pitanjem, dodajući da je potrebno pružiti pomoć, a ne samo kritikovati.

Zaključak

U konačnici, situacija sa narkomanijom u Sarajevu zahtijeva hitnu pažnju i angažman svih članova zajednice. Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti sigurnije okruženje za našu djecu i buduće generacije.

Ova pitanja ne bi trebala biti prepuštena samo policiji ili vladi, već bi svi mi trebali preuzeti odgovornost i aktivno raditi na rješavanju ovog problema. Bez obzira na to koliko je situacija teška, zajedništvo i solidarnost mogu donijeti promjene koje su potrebne za bolju budućnost Sarajeva.