U političkom životu Bosne i Hercegovine (BiH), dinamika između ključnih političkih lidera ima duboke korijene koji se protežu kroz različite političke saveze i rivalstva. Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), uvijek je bio centralna figura na političkoj sceni Republike Srpske, dok su i drugi lideri poput Bakira Izetbegovića (Stranka demokratske akcije, SDA) i Dragan Čović (Hrvatska demokratska zajednica BiH, HDZ BiH) često upleteni u ove političke igre. Iako se često javno izdaju različita stajališta i strateški stavovi, duboko u pozadini postoji niz saveza i partnerstava koja nisu uvijek očigledna.
Hadžifejzović, jedan od poznatih političkih analitičara u BiH, iznio je tvrdnje koje jasno ukazuju na to da su politički odnosi između Dodika, Izetbegovića i Čovića uvijek bili dinamični, ali nikada u potpunosti prekinuti. Prema njegovom mišljenju, kada su ova tri lidera zajedno u vlasti, riječ je o koaliciji, dok u slučajevima kada SDA nije u vlasti s njima, to postaje samo partnerstvo. Ovaj odnos između tri političara daje naznake da su njihove međusobne veze čvrste, čak i kada su u javnosti predstavljeni kao politički rivali.
Dodik i Izetbegović, iako se na prvi pogled čine suprotnim političkim polovima, imaju dugu povijest suradnje i međusobnog podržavanja, što se odražava kroz različite političke situacije. Na primjer, kada je Dodik bio suočen s političkim problemima ili padom popularnosti, Bakir Izetbegović je često bio spreman pružiti pomoć ili, barem, olakšati situaciju. Slično tome, kada je Izetbegović bio politički izoliran ili u opoziciji, Dodik je ponudio sličnu pomoć, pokazujući političku solidarnost i međusobnu podršku.
Ova suradnja nije novost u političkom životu BiH. Iako se u javnosti možda prikazuju kao suparnici ili politički suprotnosti, Hadžifejzović tvrdi da su Dodik i Izetbegović zapravo u stalnoj političkoj interakciji. Prema njegovim riječima, njihova suradnja se ne temelji samo na trenutnim političkim potrebama, već i na dugoročnom interesu očuvanja entitetske autonomije Republike Srpske, a posebno na održavanju političke ravnoteže koja pogoduje njihovim interesima.
Dalje, Hadžifejzović ističe važnost Dragan Čovića u cijeloj političkoj dinamici. Čović je, prema njegovim riječima, također ključna figura koja, zajedno s Dodikom i Izetbegovićem, održava politički balans. Iako Čović često zauzima poziciju koja je povoljnija za Hrvate u BiH, njegova uloga u održavanju političkog partnerstva s Dodikom i Izetbegovićem ne smije biti zanemarena. Koalicija tri vodeća politička lidera, prema Hadžifejzovićevim tvrdnjama, nikada nije u potpunosti nestala, čak i kad su se javno povukli iz zajedničke vlasti. Oni čuvaju jedni druge, čak i kada se čini da su politički suparnici.
Važno je napomenuti da u političkom životu BiH, pitanja poput suvereniteta i državne integracije ostaju izuzetno osjetljiva. Izetbegović je, primjerice, bio dosljedan u očuvanju državnosti BiH, dok istovremeno nije zanemarivao bitnu poziciju Republike Srpske. Dokaz za ovo je, kako Hadžifejzović tvrdi, Izetbegovićev pristup prema NATO integracijama, gdje je izjavio da BiH neće ući u NATO ukoliko Republika Srpska to ne odobri.
Dodatno, Hadžifejzović spominje i izjavu Sulejmana Tihića, bivšeg političkog lidera SDA, u kojoj se on obvezao da će RS ostati, neovisno o vanjskim pritiscima. To je ključna komponenta odnosa među političkim liderima, jer je očito da nijedan od njih ne želi dovesti u pitanje teritorijalnu integritetnost BiH, ali s različitim pristupima.
Zaključno, politička scena BiH pokazuje da su Dodik, Izetbegović i Čović mnogo više povezani nego što se na prvi pogled čini. Iako se povremeno povuku u opoziciju ili se javno sukobe, njihova međusobna podrška i politička strategija ostaju duboko ukorijenjeni u njihovim političkim igrama. Hadžifejzović smatra da će i dalje zajedno čuvati političke interese, bez obzira na promjene u vlasti. Ovaj oblik političke saradnje, iako često nevidljiv, igra ključnu ulogu u oblikovanju političkog pejzaža Bosne i Hercegovine.
Hvala na čitanju, nadam se da vam je bilo korisno!
