Zabrinjavajući trendovi zapošljavanja u BiH: Diskriminacija Bošnjaka u državnoj službi
U Bosni i Hercegovini, pitanje zapošljavanja u državnoj službi postalo je predmet ozbiljnih diskusija i zabrinutosti, posebno među Bošnjacima. Ministar odbrane BiH, Zukan Helez, već duže vrijeme ističe alarmantne slučajeve sistemske diskriminacije koji se odvijaju unutar državnih institucija. Njegove tvrdnje, koje uključuju i direktorku Agencije za državnu službu BiH Anitu Markić, kao i predsjedavajuću Vijeća ministara Borjanu Krišto, naglašavaju duboke strukturalne probleme u načinu na koji se provode konkursi za zapošljavanje. Ove tvrdnje nisu samo pojedinačni slučajevi, već ukazuju na široko rasprostranjenu praksu koja sistemski ugrožava prava Bošnjaka u institucijama države.
Helez je upozorio da postoje jasni dokazi o selektivnom puštanju konkursa u proceduru, što značajno utiče na ravnopravnost i zakonitost zapošljavanja. Naime, primijetio je da se konkursi često blokiraju u institucijama gdje su rukovodioci Bošnjaci, kao i na pozicijama gdje bi, prema principu ravnomjerne zastupljenosti, trebali biti zaposleni pripadnici bošnjačkog naroda. Ova praksa ne samo da je protivna zakonodavstvu BiH, već predstavlja i ozbiljno kršenje ljudskih prava, koje je proklamovano u različitim međunarodnim konvencijama. Prikupljeni podaci sugeriraju da je čak 30% pozicija u državnim institucijama nedostupno Bošnjacima, što je zabrinjavajući pokazatelj ozbiljne nerazmjere u zapošljavanju.
Prava Bošnjaka i njihova zastupljenost
Prema važećim zakonima BiH, zapošljavanje u državnoj službi se reguluše principom proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih, koji se temelji na zvaničnom popisu stanovništva. Ovaj princip je ključan za osiguranje jednakosti i pravičnosti u funkcionisanju institucija. Helez naglašava da trenutno stanje predstavlja ozbiljan udar na ovaj princip, te da je neophodno hitno djelovati kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje situacije. U ovom kontekstu, važno je napomenuti da BiH ima obavezu prema međunarodnim institucijama da osigura jednak pristup svim svojim građanima, neovisno o njihovoj nacionalnosti.
Ministar je također istakao kako su mnogi direktori državnih institucija kontaktirali njega kao zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara, žaleći se na opstrukcije u zapošljavanju koje se temelje na nacionalnosti zaposlenika. Ovi izvještaji ukazuju na ozbiljne probleme unutar sistema koji bi trebao biti zasnovan na jednakosti i jednakom tretmanu svih građana. Helez je upozorio da ovakvo stanje ne može trajati, te da će biti primoran razmotriti mogućnost blokade rada Vijeća ministara kao krajnju mjeru zaštite prava Bošnjaka. Ova izjava možda nije samo politička retorika, već ukazuje na rastući osjećaj frustracije među Bošnjacima, koji se sve više osjećaju marginaliziranim unutar vlastite države.
Uticaj na stabilnost države
Ova situacija nije samo pitanje pravde, već i pitanje stabilnosti i funkcioniranja same države. Ako se nastavi sa ovakvim praksama, mogla bi se dodatno potkopati povjerenje građana u institucije BiH. Helez je naglasio da Bošnjaci čine više od 50% stanovništva BiH, te da je krajnje vrijeme da njihova zastupljenost u državnoj službi bude adekvatna i usklađena sa njihovom brojnošću. Ovo nije samo pitanje prava, već i pitanje izgradnje stabilnije i pravednije države. Kada se jedan narod sistematski isključuje iz državnih institucija, to može dovesti do socijalnih nemira, povećati etničke tenzije i u konačnici destabilizirati cijelu zemlju.
Stoga, potrebna su hitna rješenja i promjene u načinu na koji se provode konkursi za zapošljavanje. Samo kroz transparentnost i poštovanje zakonskih okvira može se osigurati pravična reprezentacija svih konstitutivnih naroda. Osim toga, neophodno je raditi na jačanju povjerenja između različitih etničkih zajednica u BiH, kako bi se izgradila stabilna budućnost za sve njene građane. U tom smislu, važno je uključiti civilno društvo i relevantne nevladine organizacije u proces reformi, kako bi se osigurala široka podrška i legitimitet provedenih promjena.
Zaključak
U svjetlu svega navedenog, evidentno je da je potrebna hitna akcija kako bi se riješili problemi zapošljavanja i diskriminacije u BiH. Ministar Helez je jasno pokazao da se ovakva praksa mora prekinuti, te da svi građani BiH zaslužuju jednake šanse i pristup državnim institucijama. Uoči budućih koraka, važno je da svi relevantni akteri prepoznaju ozbiljnost situacije i zajednički rade na stvaranju pravednijeg sistema zapošljavanja. Ova situacija zahtijeva ne samo političku volju već i konkretne mjere koje će osigurati da se glas svake etničke zajednice čuje i poštuje u institucijama BiH. U protivnom, dugoročne posljedice ovakvog oblika diskriminacije mogle bi biti katastrofalne za društvo u cjelini.
