Životna Priča Salko Selimspahića: Održivost Ispod Brda
Među predivnim brdima, u blizini Ustikoline, živi 84-godišnji Salko Selimspahić. Njegov život odražava složenu mješavinu sreće i tuge, gdje se ljubav prema svom domu isprepliće s bolom zbog gubitaka i patnji koje je pretrpio. Salko se vratio u svoj rodni kraj 1999. godine, nakon teških godina koje su uslijedile nakon rata, a danas, usprkos svim nedaćama, izjavljuje da nigdje drugdje ne može pronaći mir kao u svom domu. Ova odluka da se vrati u svoj zavičaj nije bila samo geografska, već i emocionalna, jer je Salko želio obnoviti veze s prirodom i tradicijom koja ga oblikovala.
Njegova svakodnevica nije samo ispunjena radom u vrtu i održavanjem avlije, već se i kao simbol otpora i snage. Iako su mu supruga i dvoje djece preminuli, a preostala djeca se nalaze u Domu za nezbrinutu i bolesnu djecu, Salko ne gubi nadu. Svaka posjeta njegovoj kući donosi svijetlo i optimizam, dok on s ponosom pokazuje svoje plodove rada. Njegovo povrće, koje sadi s puno truda, često dijeli s komšijama, pokazujući tako da, i u najtežim trenucima, zajedništvo i solidarnost imaju važnu ulogu.
Život u Sjećanjima i Stradanjima
Salko često priča o svom životu, punim srcem se prisjećajući svojih dragih koji više nisu s njim. “Još tražim majku”, kaže on, “da nju ukopam, da joj klanjam dženazu.” Ove riječi odražavaju duboku vezu koju ima s porodicom i mjestom gdje je odrastao. Njegova djeca nisu imala sreće, a gubici su za njega uvijek bili bolni. Jedan sin poginuo je u ratu, dok je drugi preminuo tokom pandemije koronavirusa. Ove tragedije oblikovale su njegov život i stav prema svijetu. Salko često reče da su uspomene na njih njegova najdragocjenija imovina, i da mu one daju snagu da nastavi dalje.

Ove uspomene ga tjeraju da se bori sa svakodnevnim izazovima. Na primjer, često odlazi na grobove svojih voljenih, gdje se moli i razgovara s njima, smatrajući to oblikom održavanja veze koja nikada ne može biti prekinuta. “Tamo, na groblju, ja im pričam o svom životu, o tome kako mi ide, kao da su tu, pored mene”, objašnjava Salko. Ova posvećenost pokazuje njegovu duboku emocionalnu povezanost s prošlošću i potencijal za oporavak i rast kroz ljubav i sjećanje.
Fizičke Nedaće i Snaga Duha
Osim emocionalnog bola koji nosi, Salko se suočava i sa fizičkim izazovima. “Doktor mi je rekao da mi je oslabio desni bubreg”, objašnjava. “Također, moram na operaciju oka.” Međutim, unatoč ovim teškoćama, on ostaje odlučan. “Živim od male penzije i ne bih napustio ovo mjesto. Odem ja i kod brata u Sarajevo, ali ne mogu zaspati”, priznaje Salko. Njegova povezanost sa zemljom i zavičajem je toliko snažna da ni bolesti ni godine ne mogu pokolebati njegovu odlučnost. Salkova svakodnevna rutina uključuje šetnje po okolnim brdima, gdje skuplja bilje i plodove prirode, koji mu pomažu u održavanju zdravlja. Osim toga, često se bavi fizičkim aktivnostima kao što su čišćenje dvorišta i sakupljanje drva za zimu. Njegova volja za životom, uprkos svim nedaćama, služi kao inspiracija za mnoge mlade ljude u zajednici. “Oni me znaju kao starog bunđu, ali ja im kažem: ‘Mlađi ste, borite se!’”
Mir u Tišini
Za Salka, tišina brda i miris domaćih plodova su lijek za njegovu dušu. “Najviše volim ovdje provoditi svoje dane, pa i nek umrem ovdje na svom zraku”, govori on s osjećajem ponosa. Njegova rutina se sastoji od brige o bašti, gdje sadi povrće i cvijeće, te održava svoj dom. U njegovim očima se može vidjeti strast prema životu, čak i kada se suočava s izazovima koje nosi starost. Njegova ljubav prema prirodi i jednostavnom životu u skladu s njom pomaže mu u prevladavanju svakodnevnih teškoća. Salko često poziva ljude iz susjedstva da mu se pridruže u radu na imanju, jer vjeruje da zajednički rad stvara prijateljstva i jača zajednicu. Njegova kuća je otvorena za sve koji žele doći na kafu ili samo popričati. “Svi smo mi ovdje kao jedna porodica”, naglašava Salko, podsjećajući nas na važnost međuljudskih odnosa i podrške.
Poruka za Druge
Salko Selimspahić je mnogo više od običnog čovjeka: njegova priča je inspiracija za sve nas. U vremenu kada se čini da je svijet okrenut samo sebi, on nam pokazuje pravu vrijednost zajedništva, porodice i ljubavi prema domovini. “Danas se svako svojim vratima zatvara”, žali se, ali on i dalje otvara svoja vrata svima koji žele doći i razgovarati. Njegova mudrost, koju je stekao kroz godine, može poslužiti kao vodič mlađim generacijama koje se suočavaju s vlastitim teškoćama. Salko često ističe važnost empatije i solidarnosti u životu. “Svi mi prolazimo kroz teškoće, ali ako se držimo zajedno, lakše ćemo prebroditi sve što nam život donese”, poručuje. Ova filozofija ne samo da ga vodi u svakodnevnom životu, već također inspirira druge da se povežu i podrže jedni druge u zajednici. Na kraju, Salkova priča nije samo priča o preživljavanju, ona je priča o snazi uma i srca. U svijetu punom nesigurnosti, on pronalazi mir u jednostavnim stvarima. Njegov život je podsjetnik na to da, čak i u najtežim vremenima, možemo pronaći snagu da nastavimo dalje, sve dok imamo ljubav prema mjestu i ljudima koji nas okružuju. Njegova borba i nepokolebljivi duh su svjetionik nade za sve nas, dok se trudimo pronaći svoje mjesto u ovom svijetu.











