Sagni se i pij – Bosna i Hercegovina

Došli smo u Blagaj, jedno od najljepših mjesta u Bosni i Hercegovini, da uživamo u ribi i ljepoti koju samo ovo mjesto može pružiti. Sjeli smo u restoran, tik uz samu rijeku, tamo gdje voda izbija iz vrela i teče kristalno čista, hladna i živa. Pomislih, hajde prvo da popijemo kahvu, pa ćemo onda naručiti jelo.

Zatražismo kafu, a uz nju i čašu vode – jer tako je uvijek i bilo, kafa bez vode je nepotpuna. Međutim, konobar reče da u restoranu služe samo flaširanu vodu, i to uz naplatu. U prvi mah pomislio sam da je šala, a onda shvatio da nije. Sjedim uz rijeku, uz „džennetsku vodu“, kako je mnogi zovu, gledam je kako protiče, čista i pijaća, a nude mi da platim flaširanu, uvezenu ko zna odakle.

Rekoh: neću, iz principa. Ne mogu prihvatiti da pored ovakvog izvora života plaćam ono što mi je Allah dao džaba, da gledam rijeku, a da mi zabranjuju čašu njene vode. Ustadosmo i pređosmo preko mosta, na drugu obalu.

U drugom restoranu kafa se poslužuje onako kako i treba – s običnom česmovačom. Uzeh čašu, sagnuh se i zahvatih vodu iz same rijeke. Osjetih onaj miris i hladnoću koju ništa ne može zamijeniti. To je ona prava Bosna i Hercegovina – zemlja u kojoj je dovoljno da se sagneš i piješ, koliko god hoćeš.

Sjetih se riječi rahmetli Nedžada, koji je znao kazati:
„Sagni se i pij – koliko hoćeš!“

I zaista, to je suština našeg identiteta: skromnost, jednostavnost i darovi prirode koje smo dužni čuvati i dijeliti, a ne pretvarati u trgovinu i biznis.

Ef. Velić