Stav Evropske unije prema političkim akterima u Bosni i Hercegovini, posebno prema Miloradu Dodiku, predsjedniku entiteta Republika Srpska, ušao je u novu fazu. U najnovijim izjavama zvaničnika iz Brisela jasno se poručuje da Evropska unija trenutno ne želi uspostavljati nikakav direktan dijalog s Dodikom, iako je otvorena za komunikaciju sa ostalim predstavnicima njegove stranke Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Ovo se može smatrati jasnom političkom porukom koja dolazi nakon niza kontroverznih poteza koje je Dodik povukao u posljednje vrijeme, a koji se smatraju direktno suprotnim interesima stabilnosti i evropskih integracija BiH.
Portparol Evropske unije u izjavi za domaći portal istakao je da je Unija posvećena dijalogu sa svim relevantnim političkim predstavnicima u BiH, uključujući i članove SNSD-a, ali da se u ovom trenutku izričito isključuje mogućnost bilo kakvog susreta sa Miloradom Dodikom. Ovaj stav je dodatno potvrđen izjavama komesarke za proširenje EU, Marte Kos, koja je u intervjuu za medije iz Slovenije bila vrlo jasna i izričito odbacila mogućnost razgovora s Dodikom, nazivajući ga političarem koji zagovara secesiju, osporava Dejtonski sporazum, protivi se evropskim integracijama i prisvaja nadležnosti koje mu ne pripadaju.
Prema riječima iz Brisela, problem nije samo političke prirode. Dodik je trenutno upleten u pravne procese i njegovo ponašanje se percipira kao prijetnja ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, ali i regionalnoj stabilnosti. U tom kontekstu, iz Unije poručuju da očekuju od vlasti Republike Srpske:
-
Deeskalaciju političke krize,
-
Poštovanje pravnog poretka BiH,
-
Vraćanje dijalogu unutar institucija.
Poseban naglasak stavljen je na činjenicu da Milorad Dodik u očima EU nije pouzdan sagovornik, između ostalog i zbog njegove bliske saradnje sa predsjednikom Rusije, Vladimirom Putinom. Prema dostupnim informacijama, Dodik se s Putinom sastao najmanje 26 puta, a njegova retorika i postupci u međunarodnoj areni često se poklapaju s interesima Kremlja, što dodatno zabrinjava evropske diplomate. Takva povezanost smatra se direktnim suprotstavljanjem vrijednostima koje zastupa Evropska komisija.
Ono što ovu odluku čini još upečatljivijom jeste činjenica da je ovakav stav rezultat konsenzusa svih 27 članica Evropske unije, uključujući i Mađarsku i Slovačku, koje se često percipiraju kao politički bliže Dodiku. Time se šalje snažan signal da je pređena određena granica, i da čak ni države koje su ranije pokazivale razumijevanje za stavove političkog vrha RS-a ne mogu više zanemarivati ozbiljnost situacije.
Iako se u izjavama koristi formulacija “u ovoj fazi“, što ostavlja prostor za eventualnu promjenu odnosa u budućnosti, činjenica je da se Dodik našao u nezavidnoj političkoj poziciji. U suštini, ova verbalna izolacija predstavlja jednu vrstu političke sankcije i ozbiljan udarac njegovom međunarodnom imidžu. Brisel je ovim potezom pokazao odlučnost da ne bude talac destruktivne retorike i djelovanja koje potkopava mir i saradnju u regiji.
U kontekstu evropskih integracija Bosne i Hercegovine, ovakvi odnosi predstavljaju dodatno opterećenje. Dok se očekuje da svi politički lideri budu uključeni u procese koji vode ka većoj stabilnosti i napretku, Dodik je svojim postupcima sam sebe isključio iz tog procesa. Koliko će trajati ova „faza“ u kojoj je isključen iz dijaloga, zavisit će prvenstveno od:
-
Njegovih budućih postupaka i spremnosti na saradnju,
-
Stava domaćih institucija koje bi morale pokazati zrelost i distancirati se od destabilizirajuće politike,
-
Dosljednosti Evropske unije u provođenju svojih principa i ciljeva na Zapadnom Balkanu.
Na kraju, iako je Evropska unija često kritikovana zbog promjenjivih stavova i zanemarivanja sopstvenih “crvenih linija”, u ovom slučaju je pokazana neobična dosljednost i odlučnost. Verbalna izolacija Milorada Dodika može biti znak ozbiljne promjene u pristupu Brisela prema političarima koji podrivaju evropski put BiH. No, ostaje da se vidi da li će to biti kratkoročan pritisak ili uvod u trajnu transformaciju odnosa između Evropske unije i političkog vrha Republike Srpske.
Ova situacija također nosi poruku i za ostale političke aktere u Bosni i Hercegovini – da međunarodna zajednica, a posebno Evropska unija, pomno prati ponašanje lidera i njihov doprinos ili opstrukciju stabilnosti i evropskim procesima. Izolacija jednog pojedinca ne znači izolaciju cijele zajednice ili političke opcije, ali jasno ukazuje na potrebu za odgovornim, konstruktivnim i demokratskim djelovanjem. U konačnici, budućnost Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri zavisi od sposobnosti njenih lidera da prepoznaju trenutak i preuzmu odgovornost za put kojim zemlja ide – bilo ka izolaciji i unutrašnjim sukobima, ili ka stabilnosti, saradnji i integraciji u evropsku porodicu naroda.
