U utorak, 22. aprila, u Spomen-području Jasenovac održana je važna komemoracija koja je, osim sjećanja na stradale, privukla pažnju i zbog okupljanja vrha vlasti Hrvatske. Događaj je organizovan pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, a povod je bio obilježavanje sjećanja na žrtve jednog od najozloglašenijih logora u vrijeme ustaškog režima. Komemoraciji su prisustvovali predsjednik Republike Zoran Milanović, predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Zajedničko pojavljivanje ovih lidera, prvi put nakon godišnjice akcije „Oluja“, protumačeno je kao signal zrelosti i jedinstva u odavanju počasti žrtvama. Međutim, jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je dolazak bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, koji se rijetko pojavljuje u javnosti, a koji je uprkos narušenom zdravlju došao da oda počast.
Njegov dolazak, uz pomoć štake, izazvao je posebnu pažnju. Iako mu je hodanje otežano zbog operacije Ahilove tetive koju je imao prethodne godine, Mesić je jasno pokazao da mu je moralna dužnost važnija od fizičkih teškoća. U prvom redu, pored premijera Plenkovića, sjedio je dostojanstveno, prisjećajući se tragedije koja je zauvijek obilježila hrvatsku i evropsku istoriju.
Mesić je ovom prilikom uputio nekoliko snažnih poruka koje su se direktno dotakle historijskog revizionizma i savremene političke klime. „Ovdje su ljudi ubijani samo zato što su bili drugačiji – više od 80.000 ljudi izgubilo je živote. Na takvim mjestima, svaki čovjek sa savješću mora zastati i pokloniti se“, izjavio je bivši predsjednik. Posebno je naglasio ulogu Narodnooslobodilačke borbe (NOR), ističući da bez nje Hrvatska danas ne bi postojala kao država. Kritiku je uputio i onima koji pokušavaju interpretirati završetak Drugog svjetskog rata kao okupaciju, a ne oslobođenje, ističući kako i danas postoje oni koji se identificiraju s poraženom stranom istorije.
Komemoracija, pod nazivom „80 godina, 80 sudbina“, započela je okupljanjem zvanica ispred Memorijalnog muzeja u 10:30 sati. Nakon toga formirana je kolona sjećanja prema spomeniku Cvijet, gdje je u 11 sati počeo svečani program. Ceremonija je uključivala:
-
Polaganje vijenaca
-
Paljenje svijeća
-
Minutu šutnje u znak sjećanja
-
Govore političkih i vjerskih predstavnika
Mesićevo prisustvo bilo je više od simboličnog. Iako se zbog zdravstvenog stanja sve rjeđe pojavljuje u javnosti, odlučio je lično doći i na taj način podržati jedinstvenu kolonu i kolektivno sjećanje. Njegova odlučnost je podsjetnik na ulogu političara kao nositelja moralnog kompasa društva, ne samo u funkciji nego i u penziji.
U emotivnom kontekstu, ne može se zaobići činjenica da je Mesić prošao kroz težak period u privatnom životu. U oktobru prošle godine preminula mu je supruga Milka, s kojom je proveo više od šezdeset godina u braku. Zajedno su imali dvije kćerke – Sašu i Dunju. Iako se teško kreće, podršku mu pruža porodica, uključujući unuka Toma Mesića Obranovića, koji ga je pratio i na inauguraciju predsjednika Milanovića. Uprkos ličnoj boli i fizičkoj slabosti, Mesić ostaje posvećen idejama koje je zastupao tokom svoje političke karijere.
Njegove riječi u Jasenovcu, koliko god bile upućene prisutnima, zapravo su poruka cijelom društvu – da se zločini ne zaboravljaju i da se borba protiv historijskog revizionizma mora nastaviti. „Ne mogu shvatiti da se neko stavlja uz one koji su izazvali rat i zločine,“ kazao je, jasno aludirajući na sve one koji danas pokušavaju relativizirati ulogu ustaškog režima i minimizirati stradanja nedužnih ljudi.
U vremenu kada se političke podjele često reflektuju i kroz različite interpretacije prošlosti, Mesićeva poruka nosi težinu iskustva, integriteta i historijske odgovornosti. Njegova prisutnost, iako fizički ograničena, bila je snažna poruka jedinstva u sjećanju i nepokolebljive borbe za istinu.
Zaključno, ovaj događaj bio je mnogo više od protokolarne ceremonije – bio je to simbol političke zrelosti, ali i podsjetnik na odgovornost prema budućim generacijama. Dok se društva mijenjaju, istina o prošlosti mora ostati nepokolebljiva. A u tome, likovi poput Stjepana Mesića imaju ulogu savjesti naroda – i kada hodaju sporije, njihova poruka i dalje odjekuje snažno.
