Izraelski ministar Amichai Eliyahu izazvao je međunarodnu osudu svojom kontroverznom izjavom o situaciji u Gazi, u kojoj je iznio svoje mišljenje o proširenju izraelskih vojnih aktivnosti u tom području. U intervjuu za izraelski Kanal 7, Eliyahu je izjavio da ne bi imao nikakvih problema s bombardiranjem skladišta hrane u Gazi, tvrdeći da su ove zalihe pod kontrolom Hamasa. Prema njegovim riječima, Gaza je pod okupacijom i kontrolom militantnih skupina, pa je stoga opravdano koristiti vojnu silu prema resursima koje Hamas drži. Eliyahu je također naglasio da bi zalihe hrane i goriva mogli biti ciljevi bombardiranja, s ciljem da se dodatno pritisne Hamas.
Za Eliyahu-a, takve mjere bile bi način da se slomi volja palestinskog naroda, a on je posebno naglasio da bi trebalo uzeti u obzir mogućnost da civili koji se osjećaju ugroženi u Gazi poduzmu mjere za emigraciju. “Ako postoji opasnost po njihov život, trebali bi potražiti izlaz iz zemlje”, rekao je Eliyahu. Ovaj radikalni pristup prema Palestincima izazvao je oštre reakcije širom svijeta, jer mnogi smatraju da ovakvi stavovi samo pogoršavaju ionako napetu situaciju u regiji.
Za Eliyahua, koji je poznat po svojim ekstremističkim stavovima, ovo nije prvi put da se izjasnio na kontroverzan način. Ranije je izjavio da Izrael mora slomiti “nacionalni san” Palestinaca, što je dodatno potaknulo kritike od strane međunarodne zajednice, ali i unutar same izraelske političke scene.
Jedan od najdrastičnijih trenutaka u njegovoj političkoj karijeri bio je trenutak kada je predložio upotrebu nuklearnog oružja na području Gaze. Iako je kasnije suspendiran iz vlade zbog tih izjava, Eliyahu se 2025. godine vratio na političku scenu kao ministar baštine Izraela, čime je ponovno postao predmetom rasprava i osuda.
Premijer Benjamin Netanyahu također je dao izjavu koja je izazvala dodatnu zabrinutost u vezi s izraelskom politikom prema Gazi. Naime, Netanyahu je najavio da će u sklopu nove ofanzive Izrael nastaviti s premještanjem stanovništva u Gaza Pojasu, a vojnici se neće povući iz tog područja. Ovo je bio dio šire strategije izraelskog sigurnosnog kabineta, koji je odobrio plan za potpuno zauzimanje Gaze, s ciljem da izraelske snage ostanu u tom području na neodređeno vrijeme. Ova najava izazvala je ozbiljan strah i nesigurnost među Palestincima, kao i dodatne međunarodne osude, jer bi takav korak mogao značiti dugotrajnu okupaciju i humanitarnu krizu.
U cijelom ovom kontekstu, izjava Eliyahua o bombardiranju skladišta hrane u Gazi pokazuje duboko ukorijenjene radikalne stavove koji se ne poklapaju s međunarodnim normama i pravilima o ratovanju. Mnoge organizacije za ljudska prava i međunarodne institucije upozorile su da bi takva politika mogla dovesti do još veće humanitarne katastrofe u Gazi, gdje su i ovako prisutni problemi poput nedostatka hrane, lijekova i osnovnih resursa.
Što se tiče izraelaca, politička scena i dalje pokazuje duboke podjele u vezi s pristupom prema Palestini. Dok se neki izraelski političari protive ekstremnim pristupima, drugi, poput Eliyahua, smatraju da je jedini način za postizanje sigurnosti u Izraelu potpuno suzbijanje palestinskog otpora, što uključuje razaranje infrastrukture u Gazi i upotrebu vojnih metoda koje idu daleko izvan uobičajenih ratnih zakona. Ovo samo pokazuje duboku polarizaciju unutar izraelskog društva i izaziva zabrinutost kako bi takvi stavovi mogli oblikovati političke odluke u budućnosti.
Na međunarodnoj razini, reakcije na izraelske poteze i izjave poput Eliyahuovih dolaze iz različitih smjerova. Organizacije poput UN-a, Amnesty International i drugih humanitarnih grupa pozivaju na veće poštivanje ljudskih prava i međunarodnog prava u ovom sukobu. I dok se s jedne strane čuju pozivi na diplomatske napore i mirno rješenje, s druge strane, radikalne izjave poput Eliyahuovih samo kompliciraju mogućnost izgradnje stabilnog mira u regiji.
Zaključno, ponašanje izraelskog ministra i šira politika koju zastupa Izrael prema Gazi i Palestincima ostaje kontroverzno i opterećeno ogromnim moralnim dilemama. Iako izraelska vojska može ostvariti svoje vojne ciljeve u kratkom roku, pitanje je koliko takvi postupci dugoročno mogu donijeti stabilnost ili samo još veći krug nasilja i patnje za sve strane u ovom sukobu.
