Jasmin Pehić: Priča o borbi za opstanak
U srcu Bosne i Hercegovine, u malom gradu Maglaju, odvija se priča koja ukazuje na ozbiljne socijalne probleme s kojima se suočavaju mnogi građani. Jasmin Pehić, mladić od 32 godine, već dva mjeseca živi pod vedrim nebom, suočen s izazovima koje je teško zamisliti. Iako je završio srednju hemijsko-tehničku školu s odličnim uspjehom, sudbina ga je odvela na put ispunjen teškoćama koje su mu promijenile život iz temelja.
Prije nekoliko mjeseci, Jasmin je radio u lokalnoj firmi na određeno vrijeme. Njegov rad je bio vrijedan i doprinosio je zajednici, ali nažalost, tokom jednog od svojih radnih dana, povrijedio je ruku i bio je prisiljen otići na bolovanje. Kada se vratio, saznao je da je njegov ugovor istekao, a on nije imao drugu opciju osim da se suoči s nemilom stvarnošću – izgubio je posao, a s njim i mogućnost da iznajmi stan. Ova situacija nije samo uticala na njegov status, već je dodatno pogoršala njegovo mentalno zdravlje, jer se suočavao s osjećajem bespomoćnosti i izolacije.
Jasminov životni put bio je ispunjen izazovima, a njegov povučen karakter dodatno otežava pronalaženje rješenja. U razgovoru sa lokalnim vlastima, pokušao je da zatraži socijalni stan. Međutim, umjesto pomoći, upućen je na različite adrese. “Samo me šalju iz općine u centar za socijalni rad, a iz socijalnog u općinu,” opisuje Jasmin svoju frustraciju. Ovaj začarani krug jasno pokazuje nedostatak koordinacije između institucija, kao i kompleksnost propisa koji bi trebali olakšati život građanima u nevolji. Mnogi su se suočili sličnim iskustvima, ali Jasminova prič o ovom aspektu je posebno potresna, jer oslikava sistem koji umjesto da pomaže, često dodatno otežava situaciju onima koji su već u teškom položaju.
U ovoj teškoj situaciji, lokalni hodža ponudio mu je savjet. Preporučio mu je da uzme šator i razapne ga ispred općine, kako bi privukao pažnju javnosti i novinara. “Ako nemaš šator, uzmi karton i sklepi neku kućicu,” dodao je hodža, nadajući se da će na taj način Jasmin riješiti svoj problem. Ova situacija otkriva ne samo Jasminovu borbu, već i način na koji se društvo suočava s problemima beskućništva. Mnogi su se možda našli u sličnim okolnostima, ali rijetki imaju hrabrosti javno istaknuti svoju nevolju. Jasminova odluka da se javno bori za svoja prava može poslužiti kao inspiracija drugima koji se suočavaju s sličnim izazovima.
Nažalost, Jasminova priča nije jedinstvena. U Bosni i Hercegovini, posebno među mladim ljudima, postoji sve veći broj onih koji se bore s nezaposlenošću. Prema statističkim podacima, stopa nezaposlenosti među mladima u ovoj zemlji iznosi gotovo 60%, što znači da se mnogi, poput Jasmina, suočavaju s izazovima traženja posla i održavanja osnovnog životnog standarda. Jasmin se često pita zašto bi trebao napustiti svoj grad i tražiti posao negdje drugdje. Zamišljao je kako bi bilo lijepo imati priliku raditi i živjeti dostojanstveno, umjesto da spava na ulici. “Spreman sam otići u drugi grad, državu ili čak kontinent samo da dobijem posao”, iskreno priznaje, naglašavajući tako težinu trenutne situacije i očaj koji osjećaju mnogi mladi ljudi u njegovom okruženju.
U ovom trenutku, Jasmin se nada da će se njegovo stanje promijeniti i poziva sve one koji mogu pomoći da ga kontaktiraju. Njegov broj telefona je +387 61 954 375 ili 063 219 070. Ova priča služi kao podsjetnik na snagu zajednice i važnost solidarnosti. U vremenu kada se mnogi suočavaju s poteškoćama, važno je da se ljudi okupljaju i pomažu jedni drugima, jer svaka podrška, ma koliko mala bila, može napraviti veliku razliku. Jasmin predstavlja glas onih koji su često zaboravljeni, a njegova borba može biti inspiracija za mnoge da se uključe u pomoć onima kojima je najpotrebnija.
Na kraju, Jasminova priča ne govori samo o njegovoj ličnoj borbi, već i o širim društvenim problemima. Ona nas podsjeća na važnost empatije i humanosti. U svijetu gdje su mnogi od nas uhvaćeni u svakodnevne brige, važno je obratiti pažnju na one oko nas, posebno na one koji se bore s nevidljivim borbama. Jasmin predstavlja snagu i otpornost, ali i potrebu za promjenama u društvu koje će omogućiti svima da žive dostojanstveno. Njegova priča poziva sve nas da razmislimo o vlastitim privilegijama i o tome kako možemo doprinijeti stvaranju pravednijeg društva, gdje će svako imati priliku za dostojanstven život.
