Bilo je to vrijeme kada se kila suhog mesa mogla kupiti za 12 KM, vreća brašna za 8–9 KM, kila šećera za samo 0,60 KM.
Litar ulja bio je 1,20 KM, hljeb 0,50 KM, a za marku si mogao uzeti čak 10 kifli.
Mlijeko se plaćalo 0,80 KM, dizel je bio ispod 1 KM po litri, a šteka Drine samo 9 KM.
Za tadašnju novčanicu, koja je danas jedva dovoljna za jednu stvar, mogle su se napuniti kese i kuća bi bila spremna za nekoliko dana. Ljudi se sjećaju kako su naše majke i tetke s tom jednom novčanicom znale donijeti i brašno, i ulje, i šećer, i mlijeko – a opet bi ostalo i za koji slatkiš za djecu.
Danas, kada pogledamo cijene, vidimo da ista ta novčanica više nema ni približnu vrijednost.
Kako kažeš: “Dođe boljitak, para ništa vrijednost nema.”
Ova usporedba nije samo nostalgija za starim vremenima, nego i ozbiljno pitanje:
Zašto danas radimo više nego ikad, a možemo priuštiti manje?
Vrijeme je da se ponovo zapitamo o vrijednosti novca, pravoj cijeni rada i životnom standardu – da novčanica ponovo nešto znači, a ne da se za nju dobije tek jedan hljeb i litra mlijeka prenosi Made in Bosnia
