Evropske zemlje i ruska energija: Paradoxi u vremenu rata
U vremenu kada rat u Ukrajini ulazi u svoju četvrtu godinu, Evropska unija se suočava s ozbiljnim unutarnjim kontradikcijama. Mnoge evropske zemlje, uključujući Francusku i Nizozemsku, otvoreno podržavaju Ukrajinu u njenoj borbi protiv ruske agresije, ali istovremeno se bilježi porast uvoza ruske energije. Ova situacija predstavlja ozbiljan izazov za jedinstvo EU, jer milijarde eura i dalje teku u Moskvu, jačajući tako ratnu ekonomiju Rusije. U ovom kontekstu, važno je analizirati kako se ova energetska politika odražava na geopolitičke odnose i unutrašnju stabilnost članica EU.
Podaci pokazuju da su i dalje neki članovi EU povećali svoj uvoz ruske energije, unatoč zajedničkim naporima za smanjenje zavisnosti od ruskih energenata. Na primer, prema analizi BBC-a i podacima finskog Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), u prvoj polovini 2023. godine, sedam od 27 članica EU povećalo je vrijednost uvoza ruskih energenata. Francuska je povećala svoj uvoz za 40 posto, što predstavlja značajan skok na 2,2 milijarde eura. Ove brojke su alarmantne, s obzirom na to da se iznose u trenutku kada je jasno da ruski vojnici nastavljaju s napadima na Ukrajinu.
Vaibhav Raghunandan iz CREA naziva porast uvoza ruske energije “oblikom samosabotaže”. Prodaja energenata ostaje glavni izvor prihoda za Rusiju, omogućavajući joj da nastavi finansirati svoje vojne operacije protiv Ukrajine. Raghunandan ističe da Kremlj doslovno dobija sredstva za nastavak vojne operacije u Ukrajini, što postavlja pitanje o dosljednosti evropske politike podrške Ukrajini. U ovoj situaciji, evropski lideri suočavaju se s moralnim dilemam – kako održati ekonomsku stabilnost dok istovremeno podržavaju borbu za demokratiju i ljudska prava.
Osim toga, američki predsjednik Donald Trump nedavno je pozvao evropske lidere da prekinu kupovine ruske nafte i plina, ističući da je to “sramotno” dok se nastavlja sukob. Ovaj apel dodatno pojačava pritisak na evropske vlade da preispitaju svoje odluke o uvozu. U međuvremenu, Evropska komisija nastoji ubrzati zabranu uvoza ruskog LNG-a s 2028. na 2027. godinu, ali su mnogi analitičari skeptični prema mogućnosti da evropski novac prestane podržavati ruski ratni napor. Ova zabrana, iako dobrodošla, naišla je na otpore pojedinih država članica koje i dalje zavise od ruskih energenata.
Mađarska i Slovačka, koje održavaju bliske veze s Kremljom, ostaju među najvećim uvoznicima ruske energije. Ove zemlje su povećale uvoz, dok se EU suočava s izazovom da osigura alternativne izvore energije. Naime, planirana potpuna zabrana ruskih energenata do 2028. godine ne uključuje cjevovode, što znači da će i dalje biti moguće uvoziti ruski plin putem postojećih ugovora, što dodatno komplikuje situaciju unutar EU. Ova okolnost stvara dodatne tenzije među članicama, jer nejednakosti u zavisnosti od ruske energije postaju sve očiglednije.
Dugoročni ugovori koje su potpisale kompanije kao što su TotalEnergies i Shell dodatno komplikuju situaciju. Ove kompanije su obavezane svojim ugovorima sve do 2030-ih ili 2040-ih, a njihovo poslovanje se ne može jednostavno prekinuti bez ozbiljnih posljedica. Ronald Pinto iz Kpler-a napominje da “LNG kupuju tržišni akteri, ne države”, što ukazuje na kompleksnost unutar evropskog energetskog tržišta. U tom smislu, pitanje energetske sigurnosti postaje ključno za očuvanje stabilnosti ne samo EU, nego i šireg evropskog kontinenta.
U ovom trenutku, evropski potrošači se suočavaju s izazovima u vezi s energetskom sigurnošću, dok istovremeno pokušavaju smanjiti svoju zavisnost o ruskim energentima. U tom smislu, započete reforme unutar EU moraju biti pažljivo promišljene kako bi se izbjegli skokovi cijena i nestašice energije, koje bi mogle dodatno destabilizirati region. Ove reforme bi trebale uključivati diversifikaciju izvora energije, kao i jačanje ulaganja u obnovljive izvore. Prema podacima dostupnim na Energy.gov, prelazak na obnovljive izvore je ključan za smanjenje zavisnosti od fosilnih goriva i jačanje energetske sigurnosti.
U tom kontekstu, ulaganja u tehnologije kao što su solarne i vjetroelektrane, kao i energija iz biomase, mogu igrati značajnu ulogu u smanjenju zavisnosti od ruskih energenata. Također, saradnja sa međunarodnim organizacijama kao što je IEEE može donijeti nove inovacije i tehnologije koje bi mogle pomoći u transformaciji evropskog energetskog sektora. Kroz ovakve napore, EU nastoji ne samo osigurati svoju energetsku budućnost, već i poslati poruku solidarnosti prema Ukrajini, dok se istovremeno bori protiv autoritarizma i agresije.
